Scooby Doo – pionir skepticizma

Posted on

kinopoisk.ru

Jedna od najvažnijih stvari koje roditelji mogu naučiti svoju djecu je skepticizam i racionalno razmišljanje. Pri tome je veoma važan izbor TV programa koji djeca gledaju. U novije vrijeme rijetko se može pronaći bilo što prilagođeno za zdrav razvoj djece.

Crtani filmovi koji su danas zauzeli većinu medijskog prostora nemaju nikakav značaj niti utjecaj na konstruktivno razmišljanje djece.

Međutim, djetinjstvo mnogih od nas obilježila je serija crtanih filmova Scooby doo.

Scooby se počeo prikazivati davne 1969.  Svi se dobro sjećamo luckastog psa koji je izuzetno strašljiv, njegovog najboljeg prijatelja Shaggy-a, Freda, Daphne i Velme. Njihove avanture ispunjene su nadnaravnim iskustvima koja oni u zanimljivim zapletima rješavaju i uvijek dolaze do zaključka kako iza svega stoje ljudi kojima je u cilju zarada.

Susreti ovih animiranih junaka s duhovima, mitskim bićima i različitim nadnaravnim pojavama nemaju zastrašujući nego humoristični karakter pa je stoga prilagođen za djecu. Ovaj crtani neće djeci priuštiti noćne more i strahove nego upravo suprotno od toga, pokazat će im kako iza svakog čudnog događaja stoji nešto ljudsko, nešto opipljivo i svakodnevno te kako nema razloga za strah.

U vrijeme našeg djetinjstva možda i nismo shvaćali koliko nam skepticizam koji se očitovao u Scooby – doo prenio do odraslih dana.

Bez obzira na to koliko čudno i misteriozno nešto izgledalo na početku crtanog, krajnji rezultat istraživanja tinejdžera detektiva i njihovog psa je uvijek bio isti – došli su do savršeno racionalnog prirodnog objašnjenja. Loši dečki u epizodama uvijek su bili vođeni otprilike jednakim motivima, zastrašivanjem ili stvaranjem senzacije kako bi si priskrbili neku dobit. Duhovi nisu duhovi – to su ljudi maskirani u duhove. Vampiri nisu vampiri – to su ljudi sa umjetnim očnjacima i šišmišima kupljenima u zoo šopu. I dok su Scooby i Shaggy obično lakovjerni, Velma i Fred koriste razum kako bi riješili misterij. Nitko od njih nikada nije rekao „Ovo su duhovi, to sve objašnjava.“, njihove rečenice uglavnom su bile „Pitam se postoji li neko racionalno objašnjenje za duhove.“ Ovaj crtani film definitivno je bio najbolje od skepticizma što se nudilo na TV programima u dugo, dugo vremena.

Scooby nas je odmalena učio kako da budemo skeptični, a da to nismo ni shvaćali. Danas, kada smo već odrasli ljudi (a odrasli smo na tom crtanom filmu) shvaćamo bolje nego ikada koliko je utjecao na nas. Sada nećemo s lakoćom prihvatiti svakojake tvrdnje, nećemo povjerovati u senzacionalističke priče o nekim nadnaravnim bićima i događajima, nego ćemo radije kao Velma i Fred postaviti pitanje o tome postoji li racionalno objašnjenje.

Gledajući u životni retrovizor možemo se s radošću prisjetiti Scoobya ali i postati prilično zabrinuti jer ne možemo znati kako će se na sljedeće generacije odraziti Pokemoni, Hello Kitty, Traktor Tom ili najiritantniji animirani serijal na svijetu – Bumba.

Oglasi

2 thoughts on “Scooby Doo – pionir skepticizma

    znanstvenapanorama responded:
    Ožujak 30, 2015 u 7:12 pm

    Koliko mene sjećanje služi, u vrijeme ekspanzije “pokemona” na Zapadno tržište urađene su paralelno i opsežne studije koje su pokazale da takvi serijali potiču agresiju kod djece, te negativno utječu na njihov psihološki razvoj. Kod djece dakle izaziva negativan efekt, a kod odraslih koji su već dobrim dijelom formirane ličnosti to ni ne može napraviti drastičnu štetu. Članak je baziran na razvoj skepticizma kod djece, a ne treniranje inteligencije kod odraslih.

    deSSy2724 said:
    Ožujak 29, 2015 u 4:08 pm

    Kao broj jedan, treba ih naučiti kako razlikovati stvarnost od virtualnog/digitalnog svijeta i time si riješio pola problema. Tako da, svaki crtić, film, kniga, video igra ili sto vec (bez obzira bazira li se na stvarnim događajima ili potpunim izmišljotinama) može biti potencijonalno dobra stvar. Pokemoni tako idu u korist evolucije odnosno potencijalno može mnoge zaitrigirati evolucija tako da ne vidim nista loše u tome. BTW na stranu Pokemon crtici koji su opet s druge strane mnogima djetinjasti ali npr. Pokemon RPG igre su daleko od igre za malu djecu, itekako mogu biti korisne, mogu potaknuti na razmišljanje, razviti logično razmišljanje i idu u korist matematike (npr. svaka vrsta pokemona, napad, item itd ima svoje mane i prednosti odnosno karakteristike, a pobijediti mozes samo ako si sve dovoljno dobro iskalkulirao). Za primjer, dovoljno je pogledati Pokemon natjecanja (u kartama ili u video igrama), tu se takmiču čak i matematičari/fizičari i vrlo teško je doći do pobjede jer na prvi pogled naizgled najbeznačajniji item može rezultirati pobjedom odnosno porazom. Što je to nego razvijanje inteligencije, logičnog razmišljanja itd?

    Uglavnom, za jedan znanstveni portal, članak je površan.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s