Je li u Islamu doista zabranjeno prikazivanje živih bića?

Posted on

islam_024

Prikaz živih bića u islamu nije samo moderni fenomen zbog zapadnjačke tehnologije i kulta ličnosti koji ona njeguje. Ovisno o tome koji dio islamskog društva opisujemo, primjena anikonizma okarakterizirana je znatnim razlikama. Čimbenici koji trebaju biti razmotreni su područje, razdoblje, religijska pripadnost, političke namjere, popularna uvjerenja, pravilno tumačenje i procjep između stvarnosti i diskursa.

Kur’an, islamska sveta knjiga, ne zabranjuje izričito prikaz ljudskih likova – samo osuđuje idolopoklonstvo. Zabrane figurativne prezentacije likova iz islama i općenito, prisutne su u nekim hadisima. Zbog toga što su neki hadisi vezani za život i djelo poslanika Muhameda, njih je potrebno pravilno tumačiti kako bi se pravilno primijenili na nekakav općenit način.

Suniti egzegeti ili Tefsiri od 9. stoljeća na ovamo, ove hadise vide kao kategoričku zabranu protiv korištenja i stvaranja bilo kakvih prikaza živih bića. Postoje različita mišljena među školama islama kao što postoji nekoliko različitih naučavanja među različitim grupama muslimana. Anikonizam je čest među fundamentalističkim sektama Sunita poput Salafija i Vehabija koji su najčešće i ikonoklastični, a sve ovo manje je zastupljeno među liberalnim pokretima u Islamu. Šiiti također imaju nešto manje stoge propise o ikonama.

Anikonizam u islamu ne bavi se samo zabranom fizičkog prikaza likova nego i mentalnom slikom o njima. Ovo komplicirano pitanje o kojemu su raspravljali još rani islamski teolozi za predmet ima kako opisati Boga, Muhameda i ostale proroke i je li to uopće dozvoljeno činiti. Bog se opisuje atributima koji nemaju fizički oblik, kao „milostiv“ ili „svet“ o čemu govori spisak od „99 lijepih imena“. S druge strane, fizički izgled Muhameda uvelike je opisan, posebno u tradiciji i djelima zabilježenima u biografijama koje su poznate kao Sirah Rasul Alah.

Titus Burchard sažeo je islamski anikonizam u nekoliko rečenica:

„Izostanak ikona u islamu nema negativnu nego pozitivnu ulogu. Isključivanjem antropomorfnih prikaza Boga, islamska umjetnost je pomogla je čovjeku da bude čovjek. Umjesto da projektira svoju dušu izvan sebe, on može ostati svoj ontološki centar gdje je namjesnik i rob Boga. Islamska umjetnost u cjelini za cilj ima stvaranje ambijenta koji pomaže čovjeku da ostvari svoje prvobitno dostojanstvo, stoga izbjegava sve ono što bi moglo biti ‘idol’ čak i na relativan i privremen način. Ništa ne smije stajati između čovjeka i nevidljive Božje prisutnosti. Tako islamska umjetnost stvara prazninu, eliminira sve nemire i strastvene sugestije svugdje u svijetu, a na njihovo mjesto stavlja red da održava jednakost, mir i spokoj.“

Prikaz živih bića u islamu nije samo moderni fenomen zbog zapadnjačke tehnologije i kulta ličnosti koji ona njeguje.

Ovisno o tome koji dio islamskog društva opisujemo, primjena anikonizma okarakterizirana je znatnim razlikama. Čimbenici koji trebaju biti razmotreni su područje, razdoblje, religijska pripadnost, političke namjere, popularna uvjerenja, pravilno tumačenje i procjep između stvarnosti i diskursa.

Danas, koncept anikonizma u muslimanskom svijetu koegzistira sa životom koji je preplavljen slikama. TV postaje i novine imaju izuzetan utjecaj na javno mnijenje, ponekada uz globalni doseg (npr. Al Jazeera). Portreti svjetovnih i vjerskih vođa sveprisutni su na novčanicama i kovanicama, ulicama i uredima. Antropomorfni kipovi mogu se naći u većini islamskih zemalja, kao i škole za obučavanje slikara i kipara. Talibanski pokret u Afganistanu, s druge strane, zabranjuje fotografiranje i uništava sve ne – muslimanske artefakte, a posebno je odjeknulo njihovo uništavanje budističkih spomenika u Bamiyanu. Ovo je obično tolerirano od strane drugih muslimana uz obrazloženje da su bilo kakvi prikazi idolopoklonstvo i da ih treba izbjegavati. Za šiitske zajednice, portreti likova šiitske povijesti važan su dio njihove kulture i elementi vjerske pripadnosti. U Iranu, prikazi Muhameda i Alija tiskani su na komadiće tkanine  ili utkani u tepihe, a nazivaju se ‘temsal’. Mogu se kupiti u njihovim svetištima kako bi se nosili sa sobom ili bi se njima posvetili domovi. Za razliku od sunitske tradicije, Šiiti dozvoljavaju stavljanje slike umrloga na njegov grob. Veliki ajatolah Sistani od Najafa u Iraku, izdao je fetvu o dozvoli prikaza Muhameda i drugih svetih likova samo ako se napravi sa najvećim poštovanjem.

Ovakve propise teško je poštovati na Zapadu gdje se sve vrti oko fotografije, filma i gdje se umjetnost visoko cijeni. Stoga, gledano sa kulturološke strane i nije teško shvatiti zašto je radikalnim muslimanima teško uklopiti se u ono što predstavlja zapadnjačka civilizacija. Dvije drastično različite kulture teško je  uklopiti ako će se one međusobno ignorirati i svoja neslaganja izražavati nasilnim metodama.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s