Naj(ne)poznatiji hrvatski darvinist, skromni Zadranin

Posted on

Spomenik Spiridonu Brusini uz more,  ispred Zadarskog sveučilišta
Spomenik Spiridonu Brusini uz more, ispred Zadarskog sveučilišta

Kada netko spomene Charlesa Darwina svi znaju tko je on bio i čime se bavio. Kada spomenemo Huxleya, Dawkinsa, Dobzhansky-a i ostale evolucioniste – nemamo problema sa prepoznavanjem njihovih djela i smještanja istih u određene okvire znanosti. No, koliko nas zapravo zna tko je bio prvi hrvatski darvinist?

Odgovor na ovo pitanje zna malo ljudi. Veliki hrvatski prirodoslovac Spiridon Brusina koji se rodio 1845. u Zadru bio je suvremenik Charlesa Darwina. Spiridon se bavio morskom biologijom i srž njegovog zanimanja bili su mekušci. Upravo on je prva osoba koja je u Hrvatskoj aktivno i javno promovirala Darwinovu teoriju evolucije.

Od gimnazijskih dana u Zadru i studijskih dana u Beču, Spiridon je najveći interes pokazivao za proučavanje morskih (ali i slatkovodnih) mekušaca, puževa i školjkaša u priobalnoj Hrvatskoj (Dalmaciji). Tijekom svojih studentskih dana te nakon dolaska u Zagreb objavio je do tada najkompletniju prezentaciju živućih školjkaša u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Napornim i ustrajnim radom prikupio je veliku količinu podataka za izradu prezentacije hrvatske faune. Objavio je više knjiga i članaka o pticama, ribama, mekušcima, školjkašima i sisavcima. Surađivao je dugi niz godina sa najvećim zoolozima, prirodoslovcima i biolozima svoga vremena, pohodio je brojne kongrese te je, možemo slobodno reći, više i tada i sada bio cijenjen izvan svoje domovine. Unatoč svome napornom radu bio je svjestan da za svoga života i sam ne može prikupiti potpune informacije o fauni cijele Hrvatske, pa se posvetio proučavanju Jadrana. Njegova zbirka jadranske faune sa čak 563 taksona  je do danas ostala najpotpunija zbirka.

Ipak, najpoznatiji je i u svijetu  svojim  doprinosom paleontologiji mekušaca. Rezultate tih svojih istraživanja objavio je u tridesetak radova u inozemnim časopisima. Istražio je osobito faunu melanopsidnih slojeva, posebice origocerase i neritodonte Dalmacije i Slavonije, zatim faunu pontskih oblika iz kongerijskih slojeva zagrebačke okolice. Proučavajući tercijarnu faunu mekušaca iz Markuševca utvrdio je neke sličnosti s recentnom takvom faunom Bajkalskog jezera. Nedavno su istraživači bili ugodno iznenađeni kad su Brusinina kritičnost i oko velikog stručnjaka bili fascinantno potvrđeni otkrićem predstavnika Brusinina fosilnog gastropodnog roda Orygoceras u podzemnim vodama Texasa. Napokon, osim spomenutih radova objavljenih u inozemstvu i više vrijednih članaka i studija na hrvatskom jeziku, tu su još dva vrlo važna monografska paleomalakološka djela, naime “Gragja” za neogensku malakološku faunu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, uz neke vrste iz Bosne, Hercegovine i Srbije (1897) te atlas “Iconographia molluscorum fossilium”(1902). U “Gragji” je 21 tablica sa 655 slika; ukupno se prikazuje 224 vrste i 16 odlika. “Iconographia” ima 1582 slike na 30 tablica i ima 424 poglavito nove vrste. Stručnjaci su djela izvanredno dobro prihvatili napisavši pohvalne prikaze (npr. Neumayer i Fuchs u Beču, Kobelt u Frankfurtu, Dautzenberg u Parizu, Hoernes u Grazu). Brusinina paleomalakološka zbirka s velikim brojem originalnih primjeraka po kojima su određene mnoge nove vrste i rodovi čuva se danas u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu i proglašena je spomeničkom baštinom nulte-kategorije.

Brusina je osnovao i vodio Hrvatski Nacionalni Zoološki Muzej – ostavivši za sobom klasificirane, profesionalno i znanstveno analizirane ihtiološke, malakološke, entomološke i ornitološke zbirke. U svojoj želji za organiziranjem i okupljanjem hrvatskih prirodoslovnih znanstvenika radio je na osnivanju Hrvatskog prirodoslovnog društva i časopis istoimenog društva s člancima na hrvatskom i ne nekim stranim jezicima. Organizirao je znanstvene izlete i vodio timove stručnjaka u istraživanjima Jadrana. Bio je najveći pobornik osnivanja ihtioloških i ornitoloških studija u Hrvatskoj. Sastavio je prvu hrvatsku zoološku bibliografiju jer je bio prvi koji je shvatio važnost ovakvih baza podataka kao i važnost dostupnosti prirodoslovno znanstvene literature. Moglo bi se reći da je Spiridon vidio daleko u budućnost te da je bio mnogo ispred svojih suvremenika – shvatio je važnost mora za Hrvatsku te se borio za osnivanje hrvatske stanice za istraživanje mora.

Mnogi ga nazivaju i ocem hrvatske biologije, a posebno je važan kada se spominje prodor teorije evolucije u Hrvatsku.  Uz posao u Muzeju Brusina  je  bio prvi profesor zoologije na zagrebačkom Sveučilištu i predstojnik Zoologičko-zootomičkog zavoda. Rano je pristao uz Darwinove teorije, još kao zadarski gimnazijalac, održavao je i osobne veze s Darwinom o čemu svjedoči Darwinovo pismo iz 1869. kao odgovor na Brusininu molbu da mu pošalje svoju fotografiju za buduće Hrvatsko prirodoslovno društvo, koje je kanio osnovati. Kao uvjereni darvinist držao je predavanja (1870–71) u kojima je prvi u nas promicao ideje darvinizma, zbog čega je bio oštro napadan. Član je mnogih prirodoslovnih društava, od 1870. dopisni, a od 1874. redoviti član HAZU.  Brusinine organizacijske sposobnosti, međunarodne veze i znanstveni rad imali su odlučujuće značenje u razvitku biologije u nas. Njegova bogata rukopisna ostavština čuva se u Arhivu HAZU u Zagrebu.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s