Datiranje Ugljikom C – 14

Posted on

Datiranje radioaktivnim ugljikom može sa sigurnošću potvrditi da se ljudi na zemlji više od 20 000 godina, makar dvostruko više nego što kreacionisti žele priznati. Stoga ne čudi da kreacionisti na Institutu za krecionistička istraživanja (ICR) očajnički već godinama pokušavaju diskreditirati ovu metodu. Imaju jako težak, recimo i nemoguć posao jer je datiranje radioaktivnim ugljikom (C -14) jedna od najpouzdanijih metoda ikada.

Ovaj tekst odgovorit će na nekoliko najžešćih kreacionističkih napada na datiranje ugljikom C – 14 koji će možda biti korisni predavačima i ljudima koji vode debate.

Kako Ugljik C – 14 radi?

Kozmičke zrake u gornjim slojevima atmosfere  stalno pretvaraju izotope dušika – 14 (N-14) u Ugljik – 14 (C-14). Ovaj ugljik sastavni je dio organizama živih bića kao i ostali izotopi ugljika. Kada organizam umre onda prestaje uključivanje C – 14, a stari C -14 koji se već nalazi u tijelima počinje propadati i pretvarati se natrag u N – 14 emitiranjem beta čestica. Što su ostatci organizma stariji emitira se manje beta zračenja jer mu C – 14 polako nestaje prema predvidivoj stopi nestajanja. Dakle, ako ćemo mjeriti stopu beta raspada u organskom uzorku, možemo izračunati koliko je star uzorak. Poluraspad C -14 traje 5730 godina.

 

Kieth i Anderson su datirali radioaktivnim ugljikom oklop slatkovodne dagnje i dobili su dob od preko 2 000 godina. ICR kreacionisti tvrde da je to dovoljno da diskreditira C – 14. Postoji li objašnjenje za to?

 

Diskreditira datiranje slatkovodne školjke i to je sve. Keith i Anderson dokazali su da dagnje većinu svoga ugljika uzimaju iz vapnenca iz vode i od nekog jako starog humusa. Ugljik C – 14 je u tim izvorima veoma nizak, jer su jako stari i nisu pomiješani sa svježim ugljikom iz zraka. Dakle, svježe ubijena dagnja ima daleko manje C – 14 od svježe ubijenog bilo čega drugog i to je jedini razlog zašto metoda datiranjem C – 14 čin da slatkovodne dagnje izgledaj starije nego što jesu. Kada se datira drvo ne postoji takav problem jer drvo dobiva svoj ugljik direktno iz zraka zajedno sa punom dozom C – 14. Kreacionisti koji citiraju Keitha i Andersona ovaj podatak nikada neće navesti.

 

Uzorak koji je star više od 50 tisuća godina ne bi trebao imao mjerljivog ugljika C – 14. Ugljen, nafta i prirodni plin trebali bi biti stari milijunima godina, a kreacionisti kažu da neki od tih fosilnih goriva imaju mjerljive količine C – 14, što je dovoljno da procjene starost na 10 000 godina. Kako to objasniti?

 

Objašnjenje je jako jednostavno. Ova vrsta datiranja ne radi najbolje na objektima starijima od 20 000 godina jer takvi primjerci imaju tako malo C – 14 da je njihovo beta zračenje zatrpano pozadinskim zračenjem kozmičkih zraka i propadanja kalija – 40 (K-40). Mlađi primjerci mogu se lakše datirati jer još uvijek emitiraju dosta beta zračenja što je dovoljno  da se pozadinsko kozmičko zračenje oduzme od ukupnog zračenja i izdvoji se količina beta zračenja iz ugljika. Međutim, u oba slučaja pozadinsko beta zračenje mora se nadoknaditi, a u starijim objektima količina C -14 koju ostavlja manja je od dopuštene pogreške u mjerenju pozadinskog zračenja.

Kozmičke zrake neprestano formiraju beta zračenje: to je zračenje koje pretvara  N- 14 u C – 14. Propadanje K – 40 također formira dosta beta zračenja.  To je jedan od razloga zašto forme ugljena i nafte ne mogu biti mlađe od 50 000 godina i zapravo su mnogo starije.

 

 

Zašto konkretno C-14 predstavlja problem za kreacioniste i njihov model stvaranja?

Datiranje pomoću C – 14 pokazuje da je posljednji glacijalni period počeo jenjavati prije od prilike 20 000 godina. No Young Earth kreacionisti koji rade u ICR kao i ostali inzistiraju na tome da ako je ledeno doba došlo da je moralo početi i završiti prije najviše 10 000 godina, nešto poslije Potopa. Jedini način na koji kreacionisti mogu zadržati svoju kronologiju je probijanje rupa i traženje šupljina u datiranju pomoću C – 14. Za sada im to nije uspjelo i sumnjamo kako hoće, jer je C – 14 i metoda datiranja preživjela i najvatrenije napade.

 Bibliografija: 

Christopher Gregory Weber, National center for science education

Bailey, Lloyd R. 1978. Where Is Noah’s Ark? Nashville, TN: Abington Press.

Barnes, Thomas G. 1973. Origin and Destiny of the Earth’s Magnetic Field. San Diego: Creation-Life Publishers.

Cook, Melvin A. 1966. Prehistory and Earth Models. London: Max Parrish and Co., Ltd.

“Dating, Relative and Absolute.” Encyclopaedia Britannica: Macropaedia, Vol. 5. 1974.
“Earth, Magnetic Field of.” Encyclopaedia Britannica: Macropaedia, Vol. 5. 1974.

Fergusson, C. W. 1968. “Bristlecone Pine: Science and Aesthetics.” Science 159:839-846.

Hawkins, Gerald S. 1965. Stonehenge Decoded. New York: Doubleday & Co.

Hurley, Patrick M. 1959. How Old Is the Earth? New York: Doubleday & Co.

Kieth, M. C., and Anderson, G. M. August 16, 1963. “Radiocarbon Dating: Fictitious
Results with Mollusk Shells.” Science 141:634ff.

Kofahl, Robert E. 1977. The Handy Dandy Evolution Refuter. San Diego: Beta Books.

Morris, Henry M. (ed.) 1974. Scientific Creationism. San Diego: Creation-Life Publishers.

Renfrew, Colin. 1973. Before Civilization. New York: Alfred Knopf.

Slusher, Harold S. 1973. Critique of Radiometric Dating. San Diego: Creation-Life Publishers.

Stearns, Colin W., Carroll, Robert L., and Clark, Thomas H. 1979. Geological Evolution of North America, 3rd Edition. New York: John Wiley &

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s