Jesu li židovski robovi izgradili piramide u Egiptu?

Posted on

imagesPriča koja često kruži među ljudima, lažno uvjerenje potkrijepljeno lažnim informacijama, lažnim izvorima i fabriciranim činjenicama jeste upravo jedan od najpopularnijih mitova današnjice – da su židovski robovi izgradili piramide u Egiptu, a onda su bili spašeni i napustili su Egipat u velikom egzodusu. To je priča u kojoj je većina nas odgajana i koja je bila bezbroj puta ponovljena u velikim Hollywoodskim ostvarenjima. 1956. Charlton Heston kao Mojsije sukobio se sa Yulom Brynnerom kao faraonom Ramzesom II  u filmu „Deset zapovijedi“. Mojsije je u filmu bio stavljen u košaricu i pušten u rijeku Nil dok je bio beba, kako bi izbjegao smrt zbog Ramzesovog proglasa da sva muška hebrejska djeca moraju biti ubijena. Više od 40 godina kasnije, kuća DreamWorks ispričala je istu animiranu priču u „Egipatskom princu“ u kojoj su djeca opet ubijana.

1977. izraelski premijer Menachem Begin posjetio je egipatski nacionalni muzej u Kairu i izjavio „Mi smo gradili piramide!“. Možda na iznenađenje puno ljudi, to je izazvalo ogorčenost kod Egipćana koji su oduvijek bili ponosni što su izgradili piramide. Uvjerenje da su Židovi gradili piramide može biti prisutno kod kršćanske i židovske populacije ali to sigurno nije način da se netko u Egiptu tako odnosi prema povijesnim događajima.

Pop kultura je način da se stvarna povijest pomiješa sa pseudo povijesti i mnogi ljudi uopće nemaju priliku čuti stvarne događaje te im, na žalost ostaje samo laž u koju nemaju razloga sumnjati jer ni za što drugo nisu ni čuli. To nije samo žalosno nego i opasno. U riječima teksta Prima Levija upisanima ispred i u centru Muzeja holokausta u Berlinu stoji: „Dogodilo se, znači može se dogoditi opet.“ Židovska povijest prošloga stoljeća je vjerojatno jedna od najtežih lekcija što ih je čovječanstvo moralo naučiti. Zaboravljanje i narušavanje povijesti uvijek je kriva stvar i nikada nije ni u čijem interesu.

Neki kršćani i židovi smatraju da je Biblija doslovan povijesni dokument iz kojega proizlazi da su židovski robovi gradili piramide (mada Biblija uopće ne spominje piramide, to je došlo od Herodota). S druge strane povjesničari smatraju da Židovi nikada nisu bili u Egiptu. Obje tvrdnje ne mogu biti istina. Da bi se do istine došlo, moramo kritički pogledati na arheološke pronalaske i povijesne dokaze koji govore ili ne govore o povijesti židova u Egiptu. Da bi se ovo učinilo odgovorno, prvo moramo na stranu staviti sve ideološke, religijske i bilo koje druge motivacije koje bi mogle pokvariti napore da se dođe do istine. Nećemo reći da je takvo istraživanje svetogrđe jer se nastoji osporiti Biblija ili Tora; nećemo reći da je takvo istraživanje moralni imperativ jer su religijski spisi varljivi; nećemo reći niti da je takvo istraživanje rasno motivirano protiv Židova, Egipćana ili religijski motivirano protiv kršćana. Jednostavno želimo znati što se doista dogodilo jer je točna povijest veoma bitna.

Jedna od prvih stvari koje saznajete je ta da je važno imati ispravne definicije pojmova. Pojmovi poput Židova i Hebreja korišteni su jako puno u povijesti ali oni nisu ista stvar. Židov je osoba koja prakticira židovsku vjeru. Hebrej je netko tko govori hebrejskim jezikom i tko je dio hebrejskog naroda. Izraelac je državljanin Izraela. Semit je član jedne etničke skupine okarakterizirane bilo kojim semitskim jezikom, uključujući arapski, hebrejski, asirski i mnoge male skupine širom Afrike i Bliskog Istoka. Osoba može biti samo nešto od ovoga ili sve. Izraelac ne mora biti židov, niti židov mora biti izraelac. Zbunjenost nad korištenjem tih pojmova komplicira istraživanje. Hebreji su mogli biti dobro integrirani u ne – židovsko društvo ali moderna izvješća možda ih nazivaju židovima, što može dovesti do zablude.

Sada, postoji više pitanja na koja pokušavamo odgovoriti. Jesu li postojali židovski robovi u drevnom Egiptu? Jesu li ti robovi izgradili piramide? Je li se Izlazak iz Egipta doista dogodio onako kako se obično vjeruje?

Najveći i najočitiji dokaz – same piramide – lako su polazište. Glavna nekropola u Gizi koja se sastoji od znamenitosti kao što su Keopsova piramida i Sfinga  među najvećim su građevinama starog Egipta i završene su oko 2540 godina prije Krista. Većina egipatskih piramida građena je u periodu od gotovo 900 godina, od oko 2650. do 1750. Prije Krista. Također, poznato je mnogo stvari od radnoj snazi koja je gradila piramide. Najbolje procjene govore da je oko 10 000 ljudi provelo 30 godina u gradnji Velike Piramide. Stanovali su u blizini piramide i kad bi umrli primili su počastan ukop u kamenim grobnicama oko piramida u znak zahvalnosti za njihov doprinos. Ova informacija relativno je nova, a prva grobnica radnika otkrivena je tek 1990. Hranili su se dobro i imali su medicinski skrb. Za razliku od robova, ovi radnici bili su za svoj posao plaćeni. Graditelji piramida bili su regrutirani iz siromašnih zajednica i radili su u smjenama od 3 mjeseca (uključujući i poljoprivrednike koji su radili tijekom mjeseci kada bi Nil potopio njihove farme). Svakoga dana zaklano je 21 govedo i 23 ovce za prehranu radnika što je bilo dovoljno da svaki čovjek jede meso barem jednom tjedno. Praktički svaka činjenica o radnicima na piramidama što ih je do sada otkrila arheologija isključuje korištenje robovske snage prilikom gradnje piramida.

Tako je bilo sve do 2000 godina nakon što je postavljen vršni kamen na Veliku Piramidu. Najraniji poznati zapis koji govori o Židovima u Egiptu, a oni nisu ni Hebreji ni Izraelci je onaj o garnizonu vojnika Perzijskog carstva koji je bio stacioniran na Nilu s početkom oko   650.godine prije Krista. Oni su se borili zajedno s faraonovom vojskom protiv Nubijaca, a kasnije su postali glavni trgovinski portal između Egipta i Nubije. Njihova povijest postala je poznata 1903., kada je otkriven Elefantinski papirus. Oni su bili aramejci, a ne hebreji,  a njihova religijska uvjerenja bila su mješavina judaizma i poganskog politeizma. Arhivski zapisi govore da su poštovali Sabat i Pashu ali i da su sklapali međureligijske brakove. Najneobičniji obrat u ovome svemu jeste to da su barem neki od ovih doseljenika „židova“ držali egipatske robove. Ostala dokumentacija također potvrđuje da je ovaj vojnički garnizon primjer najranijeg doseljavanja „židova“ u Egipat. Pismo iz Aristeasa napisano na grčkom početkom drugog stoljeća prije Krista, bilježi da su židovi bili poslani u Egipat kako bi pomogli faraonu Psammetichusu I. u borbi protiv Nubijaca. Psammetichus I je vladao Egiptom u razdoblju od 664. – 610. Prije Krista, koje savršeno odgovara arheološkom datiranju vojničkog garnizona u 650.pr. Krista.

Ako židovi nisu bili u Egiptu u vrijeme piramida, što je sa Izraelcima i Hebrejima?

Sam Izrael nije postojao do oko 1100.prije Krista, kada su se razna semitska plemena spojila u Kanaanu da stvore nezavisno kraljevstvo, najmanje 600 godina po završetku posljednje velike egipatske piramide. Prema ovome, nije moguće da su Izraelci bili u Egiptu u to vrijeme, bilo kao robovi ili slobodni ljudi jer tada još nije postojalo ništa takvo kao Izraelac. To je od prilike isto vrijeme kada se pojavio hebrejski jezik i prvi dokaz o njemu: Gezer kalendar, uklesan  u vapnenac, a otkriven 1908. Tako je povijest Izraelaca usko povezana sa povijesti Hebreja i u protekle 3000 godina, oni u biti čine jednu kulturu.

No, ako Židovi, Izraelci i Hebreji nisu bili u Egiptu u to vrijeme kada su građene piramide, otkud se onda pojavila tako velika greška koja je duboko ukorijenjena i popularna?

Priča o židovskim robovima koji su gradili piramide potječe od grčkog povjesničara Herodota (Oko 450. Prije Krista). Njega se često naziva ocem povijesti, jer je bio među prvim povjesničarima koji su svoj posao shvaćali ozbiljno  i dokumentirali svoj rad. Herodot je u svojoj knjizi II o Povijesti zapisao kako je piramide gradilo 100 000 radnika punih 30 godina. Dakle, zapravo, Herodot nikada nije naveo da je bila riječ o židovima niti o robovima, zapisao je samo „radnici“. Čak se i ovo popularno vjerovanje krivo interpretira te i dalje ostaje nepoznato porijeklo mita da su židovi gradili piramide. Na žalost, u vrijeme Herodota, linija između povijesnih činjenica i izmišljotina bila je tanka. Vrijednost proučavanja povijesti nije bila toliko usmjerena ka njezinom očuvanju koliko je cilj bio prikupljanje ideja za stvaranje velikih priča; a rezultat ovoga je bio da su Herodota također nazivali „Ocem laži“, kao i skupinu grčkih povjesničara koji su poznati pod imenom „lažljivci“. Moderni znanstvenici većinu Herodotovih zapisa smatraju plodom mašte. Slučajno ili ne, tekst iz Knjige Izlaska završen je u isto vrijeme kada je Herodot napisao „Povijesti“.  Očito je da su jednaki podatci korišteni kod oba autora o onome što se događalo u Egiptu 2000 godina ranije.

Ovo nas dovodi do konačnog pitanja: Je li bilo masovnog izlaska židovskih robova iz Egipta?

Nema zapisa da se nešto takvo ikada dogodilo i jednostavno ne postoji vrijeme u kojemu se to moglo dogoditi. Niti jedan egipatski zapis ne sadrži jednu jedinu referencu na bilo što o masovnom egzodusu, a u vrijeme kada je u Egiptu bilo Židova koji su mogli otići – piramide su bile davno, davno završene.

I faraon Ramzes može biti skinut s tapete: Uz isprike Yulu Brynneru, niti jedan dokument ili arheološki dokaz ne povezuje bilo kojeg od faraona s tim imenom  uz pošasti, ubijanje djece ili židovske robove. Dosita, najraniji Ramzes, a to je, naravno, Ramzes I nije bio rođen više od tisuću godina nakon što su piramide završene. Njegov unuk, veliki faraon Ramzes II živio je još kasnije.

Neki povjesničari su pokušavali racionalizirati Egzodus radeći paralele sa pojedinim gradovima i trgovačkim centrima koji su rasli i nestajali tokom više stoljeća iz raznih razloga. Možda je neka od tih ekonomskih promjene inspirirala priču o Izlasku. Ako se tako i dogodilo, priroda takve migracije je očigledno, bitno različita od onoga što je opisano u Izlasku.

Takva lažna povijest starog Egipta uvredljiva je za Židove i Egipćane. Ona prikazuje Židove kao nemoćne robove čiji je jedini doprinos bio znojenje i lomljenje leđa dok su u stvarnosti najraniji židovski doseljenici bili poštovani saveznici faraona pod uvjetom opskrbe Egipta vrijednom službom , trgovinom i obranom. Lažna povijest također oslikava Egipćane  kao zle, krvožedne gospodare robova, dok im se oduzimaju zasluge za najveće arhitektonsko postignuće čovječanstva. Više – manje svaka kultura toga doba bila je uključena u posjed robova i sukobe, pa Egipćani nisu bili ništa gori ili bolji od većine naroda.

Razumijevanje povijesti bitno je za razumijevanje nas samih. Iako je priča poput Izlaska uvelike važna mnogim ljudima na svijetu, povijest ju opisuje kao laž i vjernicima je savjet da iz nje traže neku pouku za sebe  umjesto da ju interpretiraju kao puki opis događaja.

Gledajući ovo na taj način otvaraju se vrata boljem razumijevanju onoga što nas čini ljudima – a to je da nas zajednička povijest uvijek može ujediniti – bez obzira na našu rasu, boju kože, vjeru ili kulturu. To je samo jedna od usluga koje nam pruža dobra znanost.

(Brian Dunning/Znanstvena Panorama)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s