Leonardo Da Vinci: Univerzalni genijalac 1. dio

Posted on Updated on

p17Leonardo di ser Piero da Vinci rodio se 1452., a umro 1519.godine. Bio je to svestran čovjek, ultimativni genijalac i prototip renesansnog čovjeka. Ipak, Leonardo nije bio od onih koji o svemu znaju po malo i na kraju o ničemu ništa. On je o svemu čime se bavio znao gotovo sve. Prema njegovim bilješkama shvaćamo da je riječ jednome od prvih ljudi koji su koristili ispravnu znanstvenu, eksperimentalnu metodu i logičko zaključivanje prema dobivenim rezultatima.

Matematičar, inženjer, izumitelj, fizičar, jedinstveni znanstvenik,  anatom, slikar, kipar, arhitekt, botaničar, glazbenik i pisac. Sve to bio je Lenardo da Vinci.

Rodio se kao izvanbračno dijete pisara Pera i seoske djevojke Catherine za koju antropolozi danas smatraju kako je bila ropkinja, dovedena negdje s Istoka. U Firenci, Leonardo je započeo školovanje kod majstora Verrocchia koji je bio priznati firentinski slikar.

Kao što je navedeno ranije, simbol  „renesansnog čovjeka“ – čovjeka čija naizgled beskrajna znatiželja može biti izražena u njegovim moćima inovacije. Da Vinci se smatra jednim od najvećih (ako ne i najvećim) slikara svih vremena, a možda je osoba s najviše različitih talenata koja je ikada živjela na Zemlji. Bio je poznat prvenstveno kao slikar kao što je i danas, no razlog zbog kojega pišemo o njemu na znanstvenom blogu itekako postoji, no o tome nešto kasnije. Dva Leonardova djela „Mona Lisa“ i „Posljednja večera“ zauzimaju jedinstvene pozicije kao najpoznatije i najviše reproducirane slike svih vremena i jedino djelo koje mu po tome može parirati je Michelangelov dio o stvaranju čovjeka u Sikstinskoj Kapeli. Leonardov crtež „Vitruvijeva čovjeka“ također ima kultni status.            Od prilike je preživjelo do danas samo petnaestak slika koje je uradio Leonardo zbog njegovog dramatičnog i konstantnog, često katastrofalnog eksperimentiranja sa slikarskim tehnikama i njegovog kroničnog odugovlačenja. Ipak, ovih nekoliko radova skupa s njegovim bilježnicama koje sadrže crteže, znanstvene dijagrame, njegova mišljenja o prirodi slikarstva, znanosti i životu općenito obuhvaćaju neizmjeran doprinos kasnijim generacijama umjetnika i znanstvenika.

Kao inženjer, Leonardo i njegove ideje bile su daleko ispred vremena u kojemu je živio. On je konceptirao helikopter, padobran, tenk, koncentriranu solarnu energiju, podmornicu, kalkulator, dvostruku oplatu, teoriju tektonskih ploča, ronilačko odijelo, složene sustave navigacije i kartografije, atlas ljudskog tijela, stolnu lampu, složena oružja i sustave isušivanja  i poplavljivanja teritorija i još mnogo, mnogo drugih ideja, teorija i izuma. Samo mali broj izuma i dizajna bio je realiziran i izgrađen za njegova života ali neki od njegovih drugih izuma kao što je automatizirano vitlo s batićima koje je radilo na snagu vjetra, a moglo je služiti kao podizač tereta i sakupljač vode iz izvora (rijeka, jezera, bunara, kanala) i stroj za testiranje  vlačne čvrstoće žice ušli su u svijet tadašnje ručne proizvodnje. Kao znanstvenik, uvelike je doprinio i usavršio tadašnje i buduće znanje u anatomiji, građevinarstvu, optici, hidrodinamici i aerodinamici.

Njegovo zanimanje za znanost počelo je i prije njegove sedamnaeste godine kada je napravio prve zabilješke o svojim idejama u ateljeu majstora Verrocchia u Firenci. Koristio je znanost kako bi poboljšao svoje slike i samim time je uskočio u taj čudesan svijet otkrivanja prirode. Dok je učio o umjetnosti njegovi vidici su se počeli širiti. Šetao je uz obale rijeke Arno  i proučavao prirodu oko sebe. Skicirao je gotovo sve što je vidio kako bi mogao kasnije podrobno proučavati stijene, spilje, fosile, biljke, životinje i ljude. Time je započela njegova znanstvena karijera.

Od 1478. Do 1482., boravio je u Milanu gdje je imao ogroman izbor poslova uključujući projektiranje  i dizajniranje oružja i ratnih strojeva i planiranje razvođenja riječnog sustava kroz grad. Ovo je bilo vrijeme kada je doista počeo istraživati svijet znanosti.

Da bi netko razumio njegov znanstveni rad i njegove ideje, mora poznavati vrijeme u kojemu je živio. Jedini način u to vrijeme na koji su znanstvenici stjecali svoje ideje bila je Biblija ili spisi prethodnih znanstvenika. Postojalo je ludo uvjerenje da eksperimentalna istraživanja  i saznanja koja proizlaze iz njih mogu biti jedino puna grešaka jer su bila u suprotnosti sa gore navedenim izvorima.  On je bio prvi koji je jasno vidio da bi poznavanje znanosti trebalo počivati na ponovljenim eksperimentima, a ne na neutemeljenim idejama. O tome je zapisao: „Ako iz svoga iskustva pronađeš neku činjenicu i ona je kontradiktorna onome što je zapisao neki autoritet, onda moraš napustiti autoritet i zasnovati svoje zaključke i promatranja na vlastitim otkrićima.“

On je također bio prvi koji je povezao matematiku sa ostalim znanostima. Jedini razlozi zbog kojih je nekada griješio u svojim znanstvenim istraživanjima je taj što u to vrijeme nisu bili otkriveni mnogi matematički zakoni koji su mu bili potrebni i taj što nisu postojali instrumenti za precizna mjerenja. Unatoč tim preprekama, Leonardo je djelovao i razmišljao kao pravi pionir današnje znanosti.

Još jedno područje znanosti koje je proučavao bila je anatomija. 1489., započeo je pisanje potpuno nove bilježnice koja je bila posvećena samo ljudskoj anatomiji. Napravio je grube skice svih dijelova tijela od kojih su neke zaista divne i zadivljujuće. Pravio je detaljne analize dijelova kao što su očna šupljina, očni živci koji su povezani s mozgom, kompletna ljudska vezivna tkiva, tetive, mišiće i kompletan koštani sustav. 20 godina nakon toga potpuno je odustao od anatomije i krenuo dalje. Pred kraj svog života, krenuo je s kraljem Lujom XII u Milano. Oko 1508. nastavio je  svoje veliko istraživanje o dijelovima ljudskog tijela i o tome kako ono radi. Do tada, napravio je veliki iskorak u svojoj znanstvenoj karijeri, gradeći teoriju o tome kako četiri sile na svijetu funkcioniraju (za koje je utvrdio da su to: kretanje, masa, snaga i perkusija). Htio ih je primijeniti na najveću  i najfascinantniju znanost od svih, fenomen zvan ljudsko tijelo.heart-120508

Da bi ostvario ono što je njegova znatiželja zahtijevala, secirao je oko trideset leševa. Bio je svladan ljepotom i čudesnošću onoga što bi pronašao. Bilježnice koje je koristio pune su zabilješki u kojima iskazuje svoje divljenje. Veoma inteligentno je pronalazi načine da istražuje ljudsko tijelo. Na primjer, on je koristio svoje znanje i iskustvo kao kipara da bi mogao ubrizgati vosak (ili njime napraviti kalup) u organe da bi kasnije mogao načiniti gipsane odljeve. Proučavanje ruku i nogu pomoglo mu je kasnije ono što je otkrio o zakonima poluge. Secirao je svaki mišić i detaljno proučavao ne bi i otkrio kako radi. Radio je čak na modelu noga izrađenom od bakrenih žica spojenih sa kostima kako bi napravio kostur.

shoulder-arm-120508

Leonardo je također mnogo radio na području fizike i perspektive ali ovoga dijela dotaknut ćemo se kod njegovih izuma.

Njegov utjecaj na društvo nakon što je umro, teško je odrediti. Njegov možda najveći doprinos bio je u tome što je započeo znanstvenu revoluciju. Bio je revolucionaran u načinu na koji su do tada znanstvenici istraživali. Njegova metoda promatranja, eksperimenta i zaključka korištena je od strane znanstvenika stoljećima nakon njega pa i danas, da bi se istražio svijet oko nas. Velik dio njegova rada u mnogim područjima i metodama istraživanja poticali su znanstvenike u godinama koje su dolazile.

Sa toliko mnogo svojih istraživanja postojale su stvari koje nije otkrio. Da je posjedovao matematičke zakone koje danas poznajemo i mjerne instrumente kojima danas radimo, njegovi izumi imali bi toliko širok spektar bezgraničnih mogućnosti. Zbog toga, mnogi misle da on nije bio toliko utjecajan za znanost kao neki drugi ljudi. Jedan citat Michaela H. Harta u „100 najutjecajnijih ljudi“ kaže ovako:

„Njegov talent i ugled uvelike su veći od njegovog stvarnog utjecaja na povijest. U svojim bilježnicama ostavio je skice mnogih modernih izuma poput zrakoplova i podmornica. Dok ove bilježnice potvrđuju njegovu genijalnost i originalnost oni zapravo nemaju utjecaj na razvoj znanosti. Prije svega, Leonardo nije izradio modele tih izuma. Druga stvar, iako su ideje bile veoma dobre ne znamo bi li to sve funkcioniralo.“

Zbog toga što njegove bilježnice stoljećima nisu bile objavljene i zbog toga što je pisao u zrcalnom odrazu, mnogi kažu da je njegov genij prekasno ponuđen ljudima. Ipak, unatoč svemu tome i preprekama koje je imao bio je jedan od najpametnijih, doslovno genijalnih i revolucionarnih ljudi u povijesti. Posjedovao je toliko znanje na toliko mnogo područja da je to izvanredno.

Uskoro nastavak: Leonardove ideje i izumi

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s