Nekoliko znanstvenih činjenica o nevjeri u vezama

Posted on Updated on

?????????Ljubav nije emocija u tolikoj mjeri, kaže Helen Fischer u razgovoru za TED. Ne, ljubav je sustav mozga – jedan od tri sustava koji se odnose na parenje i reprodukciju. Ti sustavi bi mogli objasniti zašto su ljudi sposobni za nevjeru čak i kada jako vrednuju ljubav.

Gledamo nevjeru na malim i velikim ekranima cijelo vrijeme i povremeno vidimo dokaze o tome u stvarnom životu. Pa ipak, spoznaja da nevjera ima veze s tim kako naš mozak radi je šok!

 

1. Sparivanje je znak čovječanstva. Podaci iz demografskog godišnjaka UN-a o 97 društava između 1947. i 1992. godine nam govore da se oko 93,1% žena i 91,8% muškaraca vjenča do 49. godine.

2. Međutim, monogamija je samo dio ljudske reproduktivne strategije. Nevjera je također raširena. Nedavne studije američkih parova ukazuju da će 20 do 40% heteroseksualnih oženjenih muškaraca i 20 do 25% heteroseksualnih udatih žena također imati izvanbračnu aferu tijekom života.

3. Građa mozga može doprinositi nevjeri. Ljudska bića imaju tri osnovna sustava mozga koji se odnose na ljubav. A) Seksualni nagon koji je evoluirao da bi motivirao pojedince u traženju spolnog odnosa s nizom partnera; B) romantična ljubav koja je evoluirala da bi motivirala pojedince u fokusiranju energije za parenje na jednog određenog partnera, čime se skraćuje vrijeme udvaranja i metabolička energija; C) vezanost za partnera koja je evoluirala kako bi motivirala parove da ostanu u vezi barem toliko da bi podigli zajedno dijete koje je još u povojima. Ova tri osnovna neuralna sustava međusobno komuniciraju te komuniciraju s drugim sustavima u bezbroj fleksibilnih kombinirajućih uzoraka, pružajući niz motiva, emocija i ponašanja koji su potrebni za vođenje i usklađivanje naše složene ljudske reproduktivne strategije. Ali ova građa mozga čini biološki mogućim izražavati duboke osjećaje vezanosti za jednog partnera, intenzivnu romantičnu ljubav za drugog a seksualni nagon za trećeg ili čak više njih.

4. Nevjera se javlja u svim kulturama. Također je česta među klasičnim Grcima i Rimljanima, predindustrijskim Europljanima, povijesnim Japancima, Kinezima i Hindusima, tradicionalnim Inuitima s Arktika, Kuikuru iz džungli Brazila, Kofyar iz Nigerije, Turu iz Tanzanije te mnogim drugim plemennskim društvima.

5. Postoje različite vrste nevjere. Istraživači su proširili definiciju nevjere uključujući seksualnu nevjeru (seksualne razmjene bez ljubavnog zajedništva), romantičnu nevjeru (romantičnu razmjenu bez seksualnog odnosa) te seksualnu i romantičnu nevjeru.

6. Bezbrojne psihološke, kulturalne i ekonomske varijable igraju ulogu u frekvenciji i izražavanju nevjere. No, jedna stvar je jasna: nevjera je svjetski fenomen koji se javlja s izvanrednom pravilnošću, unatoč gotovo univerzalnom neodobravanju takvog ponašanja.

7. „Lov na zauzete“ je izražen trend. U nedavnom istraživanju američkih samaca, 60% muškaraca i 53% žena je priznalo „lov na zauzete“, pokušavajući odvojiti pojedinca od bračnog partnera da započne vezu s njima. Ovo je česta pojava i u 30 drugih kultura.

8. Nevjera ne mora nužno signalizirati nesretan odnos. Bez obzira na statističku povezanost između nezadovoljstva vezom i preljuba, u jednoj studiji se pokazalo da pojedinci koji sudjeluju u preljubu, 56% muškaraca i 34% žena, ocjenjuju svoj brak kao „sretan“ ili „jako sretan“, sugerirajući da genetika može igrati ulogu u mnogim izvanbračnim aferama.

 

9. Istraživanja sugeriraju da postoji mogućnost da su geni povezani s nevjerom. 2008. godine, Walim i njegovi kolege istražili su utječu li različiti geni na ponašanje ljudi koji su u vezi. Istraživanje je izvršeno na 552 para, svi su bili u braku ili su kohabitirali najmanje 5 godina. Muškarci koji su imali vazopresin alel 334 u specifičnim područjima vazopresinskog sustava, postigli su znatno niže rezultate na Skali vezanosti s partnerom. Ovo ukazuje na to da su imali manje osjećaja privrženosti prema svojim suprugama. Osim toga, njihovi rezultati su bili ovisni o dozi: oni koji su nosili dva takva gena su postigli najmanje rezultate, slijedili su ih oni s jednim alelom. Muškarci sa spomenutim genom su također doživljavali više bračnih kriza (uključujući i prijetnje od razvoda) tijekom protekle godine. Partnerice muškaraca koji su imali jedan ili dva ovakva gena su postigle znatno manje rezultate na upitniku zadovoljstva brakom. U ovoj studiji nevjera nije mjerena direktno, ali se mjerilo nekoliko čimbenika koji mogu doprinositi nevjeri.

10. Nekoliko znanstvenika je ponudilo teorije za evoluciju ljudskog preljuba. Fischer je predložila da su se tijekom prapovijesti muškarci koji su imali odnose s mnogo partnerica disproporcionalno razmnožavali. Ako bi ženka zanijela iz odnosa van braka, ona je tada povećala genetsku raznolikost svojim potomcima. Nevjera sadrži nesvjesne biološke dobrobiti za oba spola, što objašnjava pojavu iste i dan danas.

Izvor: TED Blog

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s