Odnos inteligencije i religioznosti

Posted on Updated on

iq-vs-religion

Ključno pitanje je zašto su religiozniji ljudi općenito manje inteligentni od nereligioznih. Autori se nisu sramili odgovora, nudeći tri snažna objašnjenja.

1)      Inteligentni ljudi su općenito više vođeni podacima i više analitički nastrojeni; formalne religije su često suprotstavljene: empirijski nepotkrijepljene te su njihove tvrdnje često u izravnoj suprotnosti sa znanstvenim dokazima, osim ako se tumače metaforički. Međutim, možda inteligentniji ljudi nisu toliko oduševljeni metaforom. Još jedan način sagledavanja je to da ljudi s višim kvocijentom inteligencije veću vjeru polažu u znanost, koja i nije najbolji prijatelj religije.

2)      Manja je vjerojatnost da će se inteligentniji ljudi konformirati, a u većini društava religija je bliža normama nego ateizam. Iako je ova interpretacija bazirana na ekstrapolaciji, ona ima smisla: prvo, inteligentniji ljudi imaju manju tendenciju biti lakovjerni; drugo, u većini društava vjernici su brojniji nego ateisti i agnostici, iako je globalna razina religioznosti u opadanju te postoje znatne kulturalne razlike u razini religioznosti.

3)      Inteligencija i religioznost su „funkcionalno ekvivalentne“ što znači da ispunjavaju jednaku psihološku ulogu. Iako ovaj intrigantni argument proturječi prvom i drugom gledištu, zaslužuje ozbiljno razmatranje. Ljudi će uvijek žudjeti za značenjem. Religija, kao i znanost i logičko razmišljanje, pruža im sveobuhvatni okvir ili sustav smislene interpretacije svijeta. S vremena na vrijeme, religija i znanost jesu u sukobu, ali mogu djelovati i zajedničkim snagama nadopunjujući se u stvarima koje se mogu i ne mogu eksperimentalno provjeriti. Autori zaključuju da neki ljudi zadovolje svoju želju za značenjem pomoću religije, dok neki to isto čine pomoću logičkog, analitičkog ili znanstvenog zaključivanja. IQ predviđa u kojoj ćete skupini biti.

Važno je napomenuti da ova tri objašnjenja pretpostavljaju da IQ utječe na stupanj religioznosti  više nego obrnuto, što se čini vjerojatnim. Razina IQ-a ostaje vrlo stabilna nakon djetinjstva, dok razina religioznosti fluktuira. IQ u djetinjstvu predviđa IQ u odrasloj dobi, ali religioznost u dječjoj dobi je vrlo loš prediktor religioznosti u odrasloj dobi.

Međutim, autori u ovom slučaju nisi uzeli u obzir važnu mogućnost, da je odnos između IQ-a i religioznosti uzrokovan trećom varijablom, odnosno osobnošću. Doista, otvorenost prema iskustvu (crta ličnosti koja predviđa sklonost pojedinca ka višim razinama intelektualne radoznalosti, estetske osjetljivosti, nekonformizmu te buntovnim stavovima) pozitivno korelira s razinom IQ-a. To znači, što je veća otvorenost pojedinca prema iskustvima, viši je i IQ. Otvorenost je, kao i IQ, stabilna od ranije dobi. Nadalje, postoji i obilje dokaza koji upućuju na to da veća otvorenost može uzrokovati i povećanje IQ bodova u odrasloj dobi zato što su otvoreni pojedinci voljni uložiti vrijeme i sredstva u stjecanju stručnosti i znanja.

Po istoj logici, moguće je očekivati da će otvoreni pojedinci biti manje zainteresirani za religiju. Njihovi gladni umovi ih tjeraju ka znanstvenim i činjeničnim objašnjenjima te umjetničkim senzacijama više nego vjerskim dogmama. To je u skladu s pozitivnom povezanosti između otvorenosti i toleranciji dvosmislenosti (otvoreni ljudi mogu podnijeti složenost i podvojenost) te negativnoj povezanosti između otvorenosti i potrebe za zatvaranjem (otvoreni ljudi manje vide svijet u terminima crno-bijelo te se generalno bolje nose s nesigurnošću). Budući da religija teži eliminiranju nejasnoća i nesigurnosti, njene psihološke dobrobiti bi trebale biti veće za ljude koji su manje otvoreni. Što kažu podaci?

Iako ne postoje meta-analitička istraživanja o zajedničkim ili interaktivnim učincima otvorenosti i inteligencije na religioznost, postoji mnogo istraživanja koja ispituju odnos između crta ličnosti i religioznosti. U prvom velikom pregledu se izvještava kako otvorenost negativno korelira s vjerskim fundamentalizmom i formalnom religijskom pripadnosti, iako je korelacija slaba. Međutim, otvorenost je pozitivno korelirala s duhovnošću i „zrelom religioznošću“, npr. emocionalnost, potraga za smislom te zajedništvo bez strogog pridržavanja formalne religije. U istoj studiji, religioznost je bila negativno povezana s psihoticizmom (crta ličnosti koja obuhvaća tipične razine samokontrole i empatije pojedinca). Da bi stvar bila složenija, otvorenost i psihoticizam su pozitivno povezani, tako da odnos između religioznosti i osobnosti nije jednostavan.

Također, čini se vjerojatnim da su različiti aspekti otvorenosti ka iskustvu različito povezani s religioznošću i duhovnošću. Primjerice, istraživanje je pokazalo da je emocionalno uvažavanje religije negativno povezano s racionalnim i intelektualnim aspektima otvorenosti, ali pozitivno povezano s umjetničkom imaginacijom i estetskom osjetljivosti. Nadalje, između otvorenosti i stavova prema religiji se može očekivati nelinearni odnos. Točnije, pojedinci koji su otvoreniji su možda općenito više povučeni u zagrljaj formalnih religijskih uvjerenja, ali oni koji su izuzetno otvoreni će biti u stanju razumjeti i tolerirati individue s takvim uvjerenjima, čak iako ih oni neće dijeliti.

U svakom slučaju, povezanost između inteligencije i religioznosti je barem djelomično određena osobinama i vrijednostima neke osobe. Nemojmo zaboraviti da postoji mnogo ljudi koji su i inteligentni i religiozni, kao i oni koji su agnostici i „ne baš bistri“.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s