Stvarni demoni koji proganjaju Papua Novu Gvineju

Posted on Updated on

kanibaalPapua Nova Gvineja (U daljnjem tekstu PNG) – veliki otok sjeverno od Australije – danas ima brzorastuće gospodarstvo i bogatu bazu prirodnih resursa, zlato, bakar, naftu i poljoprivredne proizvode. No duboko u nepristupačnim planinama i tropskim kišnim šumama, događa se nešto jako mračno i jezivo.  Poznat je nedavni slučaj oca koji je uzeo svoju trogodišnju kći, zagrizao joj vrat te ispijao njenu krv i jeo njezino meso. Dva dječaka svjedočila su ovom događaju te su muškarca prijavili lokalnim vlastima, nakon čega je odmah uhićen.

Relativno neistražena zemlja dom je milijunima ljudi od kojih dio živi u izoliranim, ruralnim naseljima  te ondje održavaju tradicionalne rituale, koji  uključuju kanibalizam.

U veljači, obitelj šestogodišnjeg dječaka koji je umro, za njegovu smrt okrivila je dvadesetogodišnju majku koja je osumnjičena za vještičarenje. Žena je svučena, vezana, mučena vrućim željezom, polivena benzinom i spaljena na hrpi smeća u sred bijela dana pred više stotina promatrača, izvijestio je Associated Press. Državni dužnosnici su osudili ovo brutalno ubojstvo, ali nitko nije uhićen.

Stephen Tari, poznat kao „Crni Isus“, osuđeni silovatelj,  vođa kulta posvećenog  ubojstvima, silovanju, kanibalizmu i žrtvovanjima – pobjegao je iz zatvora i vratio se u svoj kult koji broji oko 6 000 članova!  Ali nekoliko mjeseci poslije, Tari je dočekao svoj kraj nakon što je navodno ubio tinejdžericu. Zaklan je, kastriran i bačen u plitku jamu od strane nekolicine  ljudi koji su shvatili da se drugačije ne mogu boriti protiv njega.  „Tari je mrtav, a kult obožavanja umire s njime.“, rekao je policijski istražitelj Ray Ban, kako je naveo časopis Independent. „Ako čujem za bilo kakav kult ovdje, vratit ću se sa svojim ljudima.“ Ostali dužnosnici na PNG izražavaju sličan prijezir. „Za svaku je osudu to da žene, stari i nemoćni u našem društvu mogu biti označeni za čarobnjaštvo ili neku vrstu nepravde s čime zapravo nemaju veze.“, rekao je premijer PNG, Peter O’ Neill.

Kao odgovor na nasilje povezano sa ritualima i osvetničkim ubojstvima obitelji žrtava, te drugih kaznenih dijela povezanih sa čarobnjaštvom, PNG je vratila zakon o čarobnjaštvu iz 1971. Taj zakon je kriminalizirao zlu magiju, lokalno poznatu kao sanguma.  Vraćena je također, smrtna kazna za svakog osumnjičenog da je ubio vješticu, a Ujedinjeni Narodi, Amnesty International i druge skupine, osudili su ovaj povratak ka smrtnoj kazni.

„To su vrlo teške kazne, ali one reflektiraju ozbiljnost prirode zločina i zahtjeve civilne zajednice  Parlamentu da nekako djeluje na to.“, rekao je Daniel Karimbao, glasnogovornik premijera O’Neilla.

Što kažu stručnjaci

William Arens je antropolog i autor knjige „The man eating myth“. U svojoj knjizi iz 1979. Arens zauzima stav da je ideja o naučenom kanibalizmu bila širom svijeta rasprostranjeni fenomen kod ranih ljudi,ali ne tako čest i opsežan, te da je to dosta neistraženo područje. Najnovija znanstvena otkrića potvrđuju njegovu teoriju.

Stručni izraz za kanibalizam je antropofagija. Taj fenomen promatran je pod okriljem antropologije, te su generalno stvorene dvije kategorije kanibalizma: naučeni kanibalizam i kanibalizam za preživljavanje. Postoji još jedna kategorija koja se naziva patološki kanibalizam, ali ona ne spada pod predmet proučavanja antropologije, nego psihologije i psihijatrije, jer se smatra kako se javlja kao posljedica psihičkih poremećaja. Arens ukazuje na to da je većina dokaza za naučeni kanibalizam na zapadu drugorazredna, svjedočenja ako ih ima su nerealna i neautentična. Njegovo mišljenje jeste da je većina izvješća o naučenom kanibalizmu pogrešno protumačena od strane ljudi koji nisu poznavali plemenske običaje ili su temeljene na potpunim izmišljotinama ukorijenjenima u osjećaju kulturalne superiornosti. Ističe da su se priče o kanibalizmu dugo smatrale činjenicama, kao zapisi Kristofora Kolumba o karipskim plemenima za koja se sada čini kako nisu bili istiniti. Treba napomenuti da Arens ne tvrdi kako kanibalizam nije postojao, nego da se nikada nije prakticirao tako sustavno i široko kako su rani misionari i istraživači prenosili. Prema Arensu, to je bio izgovor za počinjenje genocida i kulturnu devastaciju kolonizatora nad plemenima koja su zatekli u novim područjima svijeta. (Izvor: William Arens – „The man –eating Myth“)

Iako se smatra da se kanibalizam prakticira u svim dijelovima svijeta, novi primjeri tradicionalnog kanibalizma dolaze iz Papue Nove Gvineje. Tijekom 1940 – ih do 1960 – ih, zapadna civilizacija se upoznala sa PNG plemenom Fore, za koje se smatralo da jedu umrle članove obitelji. Zbog ovog običaja među plemenom se razvila epidemija rijetke bolesti koja oštećuje i  degenerira mozak, nazvane Kuru. Nakon pojave kurua, običaj jedenja mrtvaca među plemenom Fore je prestao.

Još jedno Novo Gvinejsko pleme koje prakticira kanibalizam je Korowai. U nedavnom članku u magazinu Smithsonian, Paul Raffaele prenosi doživljaje koje je zapisao u udaljenim dijelovima Korowai teritorija te je zabilježio brojne priče o ritualnom kanibalizmu. Prema njegovim otkrićima, Korowaii ubijaju i jedu članove svog plemena koji su opsjednuti „khakhuom“, vrstom grabežljive vještice. (Izvor: Smithsonian) Iako pisac nije svjedočio kanibalizmu iz prve ruke, bio je u mogućnosti skupiti opsežne priče  ljudi koji tvrde da su upravo oni ubili i pojeli čovjeka. Ipak, istina o opsezima naučenog kanibalizma u povijesti uvelike ostaje stvar rasprava, jer su mnogi tradicionalni oblici kanibalizma nestali sa plemenima koja su ih prakticirala.

Vrste naučenog kanibalizma

Egzokanibalizam je podvrsta naučenog kanibalizma i najbliže se uklapa sa zapadnjačkim stereotipima o kanibalizmu. Ljudi koji sudjeluju u ovoj formi kanibalizma su najčešće motivirani mržnjom i prijezirom, a prakticiranje ovoga je među ostalim značilo i  zastrašivanje vanjskih skupina izvan plemena u kome se održavalo.  Ovaj oblik kanibalizma i danas postoji. Novo Gvinejsko pleme Mianmin je čak lovilo susjedna plemena kao oblik sporta. (Izvor: Gardner)

Endokanibalizam je, također, podvrsta naučenog kanibalizma. Ljudi koji prakticiraju ovakav oblik antropofagije rade to kao dio kažnjavanja ili propisanog i naučenog ritualnog ponašanja. To uključuje konzumiranje mesa članova iste skupine. U većini slučajeva, endokanibalizam se izvodi u svrhu štovanja mrtvih ili usvajanja neke ezoterične kvalitete, kao što je mudrost. Ovaj oblik kanibalizma se javlja u društvima u kojima nije inače prakticiran. Poglavica zapadnoafričkog plemena Junkun  jede srca prethodnih poglavica i na taj način zapravo uspostavlja svoje mjesto izvan normaliziranog društva.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s