Je li otkriven uzrok disleksije?

Posted on Updated on

2013_dyslexiaizvor: Scientific American

Prema novoj studiji, objavljenoj u časopisu Science, disleksija može biti uzrokovana oslabljenim vezama između slušnih i govornih centara u mozgu. Istraživanje bi moglo pomoći u rješavanju proturječnih teorija o uzrocima ovog poremećaja te dovesti do ciljane intervencije.

Kada ljudi nauče čitati, njihov mozak stvara veze između pisanih simbola i komponenti izgovorenih riječi. No, čini se da ljudi s disleksijom imaju poteškoća s identificiranjem i manipuliranjem zvukova kako bi bili povezani s pisanim simbolima. Znanstvenici su dugo raspravljali o tome jesu li temeljne reprezentacije tih zvukova poremećene u disleksičnom mozgu ili su možda netaknute, a centri u mozgu za jezično procesiranje ih jednostavno ne mogu koristiti pravilno.

Tim na čelu s Bart Boets-om, kliničkim psihologom na Katoličkom sveučilištu u Belgiji, analizirao je slike skeniranog mozga i otkrio da fonetičke reprezentacije jezika ostaju netaknute u odraslih osoba s disleksijom, ali mogu biti i manje dostupne zbog deficita u povezanosti mozga.

„Autori su imali jako inventivan i argumentiran pristup. Dobili su prilično jasan odgovor“, rekao je John Gabrieli, neuroznanstvenik na MIT-u.

KOMUNIKACIJSKI KANALI

Boets i suradnici su koristili tehniku zvanu multi-voxel pattern analiza (MVPA) da bi proučavali moždane signale dok ljudi slušaju bateriju lingvističkih ulomaka kao što su „ba“ i „da“. Na iznenađenje znanstvenika, neuralna aktivnost u primarnom i sekundarnom senzornom korteksu sudionika s disleksijom je konzistentno pokazivala distinkciju signala za različite zvukove.

Ali, slike mozga disleksičnih osoba su pokazale smanjen strukturalni integritet bijele tvari putova koji povezuju slušni korteks i lijevi inferiorni frontalni girus – područje mozga uključeno u jezično procesiranje, uključujući i produkciju govora. Čak i kada sudionici nisu obavljali nikakve zadatke, aktivnost u ovim područjima mozga je bila slabije povezana kod ljudi s disleksijom. Ovo sugerira da imaju slabiju komunikaciju između slušnih i govornih centara.

Zajedno, ovi rezultati ukazuju na to da ljudi s disleksijom nemaju iskrivljene neuronske reprezentacije govornih zvukova, nego „čini se da je problem u putovima koji nam pomažu okupiti te zvukove i producirati te zvukove kad čitamo naglas“, objašnjava Guinevere Eden, neuroznanstvenica sa Sveučilišta Georgetown u Washingtonu.

Boets upozorava da studije na odraslima mogu otkriti samo krajnji rezultat atipičnog razvoja; osobe s disleksijom mogu imati iskrivljene fonetske reprezentacije rano u životu. Rezultati pokazuju da oslabljene veze između pojedinih regija mozga imaju važnu ulogu. U konačnici, Boets se nada da da će uvidi dovesti do poboljšanja tretmana i vježbi za disleksiju, koje su se, povijesno gledano, bazirale na jačanje fonetskih reprezentacija.

„Trebalo bi biti moguće stvaranje strategija koje će specifično poboljšati veze“, kaže Boets.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s