Carl Sagan – dijete Svemira (2.dio)

Posted on Updated on

sagan_uc_bigZnanstvena postignuća

Saganova postignuća bila su osnova za otkriće površinske temperature na planetu Veneri. U ranim šezdesetima nitko nije zasigurno znao osnovne uvjete koji su vladali na površinama planeta, a Sagan je naveo mogućnosti u izvješću koje je kasnije opisano kao popularizacija knjige „Planeti“. Njegovo osobno mišljenje bilo je da je Venera vruća i vrlo suha, suprotno raju kojeg su zamišljali drugi astronomi. On je istraživao radijska zračenja s Venere i zaključio da bi temperatura ondje mogla biti 500 celzijevih stupnjeva.  Kao gostujući znanstvenik NASA-inog Jet Propulsion laboratorija, dao je značajan doprinos prvoj misiji Marinera na Veneru, radeći na dizajnu i upravljanju projektom.  Mariner 2 potvrdio je Saganove zaključke o površini Venere 1962.godine.

Sagan je bio među prvim tvorcima hipoteze da Saturnov mjesec Titan možda posjeduje oceane tekućih spojeva na svojoj površini i da Jupiterov mjesec Europa možda posjeduje pod-površinske oceane vode. To bi značilo da je Europa potencijalno naseljiva.  Podzemne vode Europe kasnije je neizravno potvrdila letjelica Galileo. Misterij Titanove crvenkaste izmaglice također je riješen uz Saganovu pomoć.  Otkrio je da crvenkastu maglicu uzrokuju kompleksni spojevi molekula koji se pretvaraju u kišu metana koji pada na površinu Titana. Kondenziranjem  spojeva kao što su argon, molekularni azot, cijanovodik,  u hladnoj atmosferi stvaraju se crvenkasto – narančasti oblaci. I ovo je kasnije potvrđeno kao točna hipoteza.  On je dodatno  zaslužan za uvide u vezi atmosfere Venere i Jupitera, kao i za sezonske promjene na Marsu.  Također je smatrao globalno zatopljenje rastućom, umjetno opasnosti koju je stvorio čovjek, te je to povezao sa prirodnim razvojem Venere kao vrućeg, prema životu neprijateljskog planeta. Sagan i njegove kolege sa Cornella, nagađali su o životu Jupiterovih oblaka, s obzirom na gustu atmosferu planeta u sastavu bogatu organskim molekulama. Proučavao je i promatrao varijacije boja na površini Marsa, te je zaključio kako to nisu sezonske promjene vegetacije kako se do tada smatralo i u što je većina vjerovala, nego da je riječ o površinskoj prašini uzrokovanoj olujnim vjetrovima.

Međutim, Sagan je najpoznatiji po svom istraživanju o mogućnosti postojanja izvanzemaljskog života, uključujući eksperimentalnu demonstraciju proizvodnje aminokiselina od osnovnih kemikalija putem zračenja.

1994.dobio je nagradu Public Welfare  Medal, najviše nagrade Nacionalne akademije znanosti za istaknuti doprinos znanosti za opću dobrobit.  Odbijeno mu je članstvo u Akademiji zbog toga što ga je njegova medijska aktivnost učinila nepopularnim među drugim znanstvenicima.

Zagovornik znanosti

Saganova sposobnost da prenese svoje ideje omogućila je mnogim ljudima da bolje shvate Svemir, istovremeno naglašavajući vrijednost ljudske rase i relativnu beznačajnost Zemlje u odnosu na Svemir.

Njegove TV serije „Kozmos“, pokrivale su širok spektar znanstvenih predmeta, uključujući porijeklo života i naše mjesto u Svemiru.  Serija je prvi put emitirana u PBS-u 1980. Osvojila je Emmy i Peabody nagrade. Bila je prikazivana u više od 60 zemalja i pogledalo ju je više od 500 milijuna ljudi, što je najgledaniji program PBS-a ikada.

Sagan je bio zagovornik potrage za izvanzemaljskim životom. Pozivao je znanstvenu zajednicu na istraživanje  radio-teleskopima u potrazi za signalima potencijalnih inteligentnih izvanzemaljskih oblika. Sagan je bio toliko uvjerljiv da je 1982.bio u mogućnosti dobiti peticiju za ovo istraživanje  koju je potpisalo sedamdeset znanstvenika, uključujući i sedam dobitnika Nobelove nagrade. To je bio ogroman poticaj rastu ugleda ovog kontroverznog znanstvenog područja.  Pomogao je Franku Drakeu napisati radio –poruku koja je poslana u Svemir, sa Arecibo radio-teleskopa 1974.sa ciljem upoznavanja potencijalnih vanzemaljaca sa Zemljom.

Sagan je bio glavni tehnički direktor stručnog planetarnog istraživanja u časopisu Icarus punih dvadeset godina. Suosnivač je Planetarnog društva, najveće grupe sa interesom za Svemir, s više od 100 000 članova u više od 149 zemalja.  Bio je predsjednik odjela za Planetarne znanosti Američkog astronomskog društva, predsjednik odjela za planetologiju Američke geofizičke unije, predsjednik astronomskog odjela Američkog udruženja za promicanje znanosti (AAAS).

Kasnijih godina Sagan je zagovarao stvaranje organizirane potrage za svemirskim objektima koji bi mogli izravno ili neizravno ugroziti Zemlju.  Kada su drugi predložili stvaranje velike nuklearne bombe koja bi se mogla koristiti za skretanje objekata koji bi mogli pogoditi Zemlju, Sagan je to komentirao kao dvosjekli mač. Smatrao je ako budemo u stanju stvoriti bombu koja bi skrenula putanju objekta od Zemlje, isto bismo mogli učiniti da skrenemo objekt prema Zemlji, pružajući tako nemaloj skupini ludih umova stvarnu bombu za sudnji dan.

Osobni život i uvjerenja

Sagan se ženio tri puta, te je sa svoje tri žene imao petoro djece.

Isaac Asimow rekao je da Sagan spada među dvoje ljudi koje je ikada sreo, a da su uspjeli nadmašiti njegovu inteligenciju.

Sagan je često pisao o religiji, te odnosu između religije i znanosti. Izrazio je skepsu o  konvencionalnoj konceptualizaciji boga kao mudroga bića. Na primjer:

Neki ljudi misle da je bog ogromni bijeli muškarac s dugom bijelom bradom, sjedi na prijestolju negdje gore na nebu, užurbano upravljajući i padom svakog vrapca. Drugi – primjerice Baruch Spinoza i Albert Einstein – smatraju da je bog u biti zbroj fizikalnih zakona koji opisuju svemir. Ja ne poznam niti jedan uvjerljiv dokaz da antropomorfni patrijarsi kontroliraju ljudsku sudbinu na nekom skrivenom mjestu u nebu, ali bi bila ludost negiranje postojanja fizikalnih zakona.“

U drugom opisu njegova viđenja pojma boga, Sagan piše odlučno i nedvosmisleno:

„Ta ideja da je bog ogromni bijeli muškarac sa bradom koji sjedi u nebu i upravlja padom svakog vrapca je smiješna. Ali ako pojam ‘bog’  označava niz fizikalnih zakona koji reguliraju svemir, onda je jasno da takav bog postoji. Ipak, ovaj bog je emocionalno nezadovoljavajući… ne bi imalo mnogo smisla da se pomolim zakonu gravitacije.“

Ateizam je komentirao 1981.:

„Ateist je netko tko je siguran da bog ne postoji, netko tko ima uvjerljive dokaze protiv postojanja boga. Nije mi poznat niti jedan takav dokaz. Budući da  bog može biti sveden na davna vremena i udaljena mjesta, na najdublje uzroke stvari, trebali bismo znati mnogo više o svemiru nego što znamo danas da bismo mogli sa sigurnošću tvrditi da takav bog ne postoji. Biti uvjeren u postojanje boga kao i biti uvjeren u nepostojanje boga čini mi se kao vrlo snažna krajnost, toliko ispunjena sumnjom i nesigurnosti  da zapravo daje vrlo malo povjerenja.“

Sagan se osvrnuo i na kršćanstvo navodeći:

„Moje dugoročno mišljenje o kršćanstvu je da predstavlja zajednicu dva naoko nespojiva djela – Isusova religija i Pavlova religija.“

Što se tiče odnosa religije i znanosti, izjavio je:

„Znanost ne samo da je u skladu sa duhovnošću, ona je duboki izvor duhovnosti. Kada prepoznamo svoje mjesto u beskonačnosti svjetlosnih godina i u prolasku stoljeća,  kada shvatimo složenost, ljepotu i suptilnost života, onda je to preplavljujući osjećaj, osjećaj ushićenja i poniznosti u kombinaciji sigurno mora biti duhovan.“

U odgovoru na pitanje iz 1996. o njegovim vjerskim uvjerenjima, Sagan je odgovorio:

„Ja sam agnostik.

Saganovo mišljenje o religiji se tumačilo kao neki oblik panteizma, usporediv sa Einsteinovim vjerovanjem u Spinozinog boga. Sagan je tvrdio da je ideju o stvoritelju svemira teško dokazati i opovrgnuti, a da je samo uvjerljivo znanstveno otkriće koje bi to moglo izazvati – beskonačno star svemir.  Njegova posljednja supruga, Ann Druyan izjavila je:

„Kada je moj muž umro, bio je poznat i slavan kao osoba koja nije vjernik. Mnogi ljudi su dolazili do mene, a to se događa i danas, da bi me pitali je li Carl promijenio mišljenje na kraju, je li se okrenuo ideji  o vjerovanju u zagrobni život. Također, često su me pitali mislim li da ću ga opet vidjeti. Carl se sa svojom smrti suočio uz neumornu hrabrost i nikada nije potražio utočište u iluzijama. Tragedija je bila u tome što smo oboje znali da se više nikada nećemo vidjeti. Nikada nisam i ne očekujem da ću se opet susresti s Carlom.“

Sagan je često nazivan i slobodnim misliocem i skeptikom. Poznat je njegov citat: Za izvanredne tvrdnje zahtijevaju se izvanredni dokazi – koji se često naziva Saganovim standardom.

Smrt

Nakon borbe sa mielodisplastijom i nakon tri transplantacije koštane srži, Sagan je umro od upale pluća  u 62.godini života, u Centru za istraživanje tumora Fred Hutchinson u Seattleu, 20. Prosinca 1996. Pokopan je u New Yorku.

U filmu „Kontakt“, baziranom na Saganovom istoimenom romanu, odjavna špica filma završava rečenicom „For Carl“ (Za Carla).

Sletna točka bespilotne letjelice Mars Pathfinder je preimenovana u Memorijalnu stanicu Carla Sagana 1997.

Asteroid 2709 dobio je ime Sagan, njemu u čast.

Postoje tri međunarodne nagrade koje nose njegovo ime.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s