Što su pronašli znanstvenici u Gruziji?

Posted on Updated on

131017111530-01-acient-skull-1017-horizontal-galleryZnanstvena panorama

Ideji da je Zemljom prije dva milijuna godina hodalo nekoliko različitih ljudskih vrsta zadan je udarac ili poticaj ovisno koga upitamo.

Ipak , važno je naglasiti kako je ovo otkriće daleko od senzacionalističkih naslova u medijima, te još dalje od toga da potrese ono što smo do sada znali o razvoju ljudi i  evoluciji roda Homo.

Frakcija znanstvenika koji su otkrili novu lubanju kažu da ljudski fosili koji su pronađeni u Africi i Euroaziji mogu biti dio iste vrste. U članku objavljenom u časopisu Science , znanstvenici kažu kako Homo Habilis, Homo Rudolfensis i Homo Erectus pripadaju jednom razvojnom stablu koje je dovelo do razvoja modernih ljudi.

No, drugi stručnjaci iz ovih područja odbacuju ovakve tvrdnje.

Tim znanstvenika pregledao je najsačuvaniju lubanju ikada otkrivenu koju su pronašli u Gruziji. Ima malenu lubanju, velike zube i duguljasto lice – karakteristike koje dijeli sa Homo Habilisom. Ipak, nekoliko karakteristika uočenih na lubanji jedinstvene su za Homo Erectusa.    1, 8 milijuna godina stara lubanja dolazi nam sa nalazišta koje je dalo najveću zbirku najbolje očuvanih fosila ranih ljudi.  Ta kolekcija iz Gruzije također je dala dokaze o ranim ljudima izvan područja Afrike, skupine roda Homo koja se razdvojila od Australopithecusa ili Lucy.

„Sada imamo najbolji dokaz za ono što su zapravo stvarni pripadnici roda Homo.“, rekao je glavni autor David Lordkipanidze iz Gruzijskog Zemaljskog muzeja u Tbilisju. „Jedna od najvažnijih stvari je da imamo tako nevjerojatnu zbirku, vrlo rijetko je da takve primjerke imate sa jednoga nalazišta.“Fosilni ostatci pokazuju mnogo varijacija koje su ranije zbunjivale znanstvenike, ali prof. Lordkipanidze rekao je kako je jasno da  sve te osobine pripadaju jednoj populaciji.  „Kada smo promatrali ove varijabilnosti i usporedili ih sa modernim ljudima, mogli smo primijetiti da je raspon promjena normalan.“, rekao je za BBC.  Ova lubanja je otkrivena prije osam godina i od tada je istraživači uspoređuju sa ostalim fosilima iz roda Homo pronađenima u Africi, koji su stari do 2, 4 milijuna godina.  Komparativna analiza lubanje hominida otkrila je dovoljno sličnosti za tim istraživača da bi počeli smatrati najranije fosile roda Homo istom vrstom kao i fosile iz Gruzije.  Koautor studije Christoph Zollikofer sa Antropološkog instituta i muzeja u Švicarskoj, rekao je da su obilježja koja imaju lubanja i lice „Lubanje 5“  pronađeni kod nekoliko različitih fosila na različitim nalazištima u Africi i da su zbog toga možda bili pripisani različitim vrstama. „To je zato što ‘Lubanja 5’ ujedinjuje neke ključne značajke kao što je malena lubanja i duguljasto lice, što nije uočeno zajedno na fosilima ranih hominida do sada. Nadalje, budući da smo vidjeli sličan uzorak i raspon varijacija kod afričkih fosilnih zapisa, razumno je zaključiti da je postojala samo jedna vrsta roda Homo u to vrijeme u Africi.“, kaže prof. Zollikofer.  „A budući da su Dmanisi (Gruzijski) hominidi toliko slični onima iz Afrike, mi dalje pretpostavljamo kako oboji predstavljaju iste vrste.“

Ostali paleoantropolozi smatraju da su najmanje tri vrste koegzistirale u to vrijeme u Africi. Fred Spoor sa University College-a u Londonu, smatra kako metode analize koje je koristio tim u Gruziji nisu dovoljne da bi mogli zaključiti kako su ti fosili iste vrste.

„Oni su uradili veoma općenit oblik analize lubanje i lica.“, kaže prof. Spoor. „Problem je u tome što ta vrsta roda Homo ne može biti definirana koristeći tako širok pregled kao što je oblik lubanje.“  Dodao je da vrlo specifične osobine koje su korištene prilikom identificiranja Homo Habilisa, Homo Rudolfensisa i Homo Erectuca nisu bile ograničene područjem na kojima su fosili pronađeni, kao ni općim obilježjima koja su posjedovali.  „Oni nisu uzeli u obzir debeli i stršeći greben čela, angularni stražnji dio lubanje, a i neki detalji baze lubanje su derivirane značajke Homo Erectusa, a nisu prisutne kod Homo Habilisa i Homo Rudolfensisa.“  Chris Stringer iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu rekao je da je tim napravio izvrstan slučaj, da je ova izvanredna lubanja sa ogromnom čeljusti bila dio prirodne varijacije stanovništva Damasija.  Ipak, on je rekao da sumnja da bi svi rani fosili roda Homo mogli biti svedeni samo na evoluciju  Homo Erectusa.

Antropolozi koji nisu uključeni u ovo iskopavanje kažu kako je otkriće fosila u Gruziji doista veliko otkriće. Međutim, većina ne prihvaća ideju da je ovo isti Homo Erectus iz Afrike i Azije – ili da su sve vrste roda Homo iz ovoga doba jedna vrsta.

Paleoantropolog Lee Berger sa sveučilišta u Johanesburgu kritizirao je tim sa iskopavanja, tvrdeći kako su  sa zaključcima otišli predaleko s obzirom na dostupne podatke.  Berger je bio voditelj tima koji je otkrio Australopithecus sedibu, mogućeg ljudskog pretka koji je živio prije 2 milijuna godina. Kritiku je također uputio zbog neuspoređivanja otkrivene Gruzijske  lubanje sa A.Sedibom i novijim fosilima pronađenima u Istočnoj Africi. Lordkipanitze rekao je da on i njegove kolege smatraju A.Sedibu ranijim i primitivnijim od Gruzijskih fosila, te da bez sumnje gruzijski fosili pripadaju rodu Homo. No, selektivnost fosila za usporedbu u ovom istraživanju može imati umjetne i pristrane rezultate s obzirom na hipoteze koje su postavili istraživači, smatra Berger.

Ian Tattersall, kustos emeritus u Američkom Prirodoslovnom muzeju, na antropološkom odsjeku, u e-mailu je rekao da „Nema šanse da je ovaj izvanredan primjerak fosila pripadnik Homo Erectusa“, ako lubanje otkrivene u Trinilu (Java, Indonezija) definiraju značajke skupine Homo Erectus.  „Dvorana ljudskoga porijekla“, u Njujorškom muzeju vodi posjetitelje na putovanje kroz ljudsku evolucijsku povijest, pokazujući među ostalim i različite vrste roda Homo koje se ogledaju prema najvažnijim fosilnim nalazima kao što su „Dječak iz Turkane“ (Homo Ergaster) ili „Pekinški čovjek“ (Homo Erectus).  Otkriće iz Gruzije također bi ondje moglo pronaći svoje mjesto, ali to vjerojatno neće rezultirati preimenovanjem ili nestankom drugih vrsta, rekao je Tattersall.  „Trenutno, zasigurno ne bih promijenio dvoranu – osim dodavanjem novog uzorka, koji je jako značajan.“, rekao je.  U Dmanisi-u, u Gruziji, na mjestu gdje je pronađena „Lubanja 5“, preostalo je još 50 000 četvornih metara prostora koji treba biti pregledan, pa se znanstvenici nadaju kako je najnoviji pronalazak ležao zakopan u društvu još nekih važnih fosila.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s