Richard Dawkins (1941. – )

Slika Posted on Updated on

Clinton Richard Dawkins je engleski etolog, evolucijski biolog i pisac. On je profesor emeritus New Collegea u Oxfordu i profesor javnog razumijevanja znanosti od 1995. – 2008. na Oxfordskom sveučilištu.  Dawkinsovo ime se proširilo 1976. sa knjigom „Sebični gen“ koja je popularizirala gensko –centrični  pogled na evoluciju i uveo je termin „meme“. 1982. u biologiju je uveo utjecajni koncept da  fenotipski efekti gena nisu nužno ograničeni na tijelo organizma, nego se mogu protezati u okoliš, uključujući i tijela drugih organizama. Ovaj koncept predstavio je u svojoj knjizi „Prošireni fenotip“ (The Extended Phenotype).

Dawkins je ateist, predsjednik Britanske udruge Humanista i pobornik pokreta za prava ljudi. Poznat je po svojoj kritici kreacionizma i  inteligentnog dizajna. U svojoj knjizi „Slijepi urar“, argumentira protiv analogije urara, tj. tvrdnje da je živi svijet previše kompleksan da bi mogao nastati bez nadprirodnog tvorca. Umjesto toga on opisuje evolucijske procese kao analogiju „slijepog urara“. Od tada je napisao nekoliko popularno – znanstvenih knjiga, redovito ima televizijske i radijske nastupe, uglavnom razgovarajući o ovim temama. U svojoj knjizi „Iluzija o bogu“ (God delusion) Dawkins tvrdi da nadnaravni stvoritelj gotovo sigurno ne postoji i da je vjera zabluda – „Fiksna, lažna uvjerenja“. Prodao je više od dva milijuna primjeraka ove knjige, prevedene na 36 jezika.

Dawkins je odrastao u, kako sam kaže, normalnoj, anglikanskoj obitelji. Bio je kršćanin do svojih tinejdžerskih godina, kada je shvatio da za razvoj svijeta postoje bolja objašnjenja od teističkih.

Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja Dawkins je studirao zoologiju na Balliol koledžu, na Oxfordu, gdje je i diplomirao 1962, sa 21 godinom.  Dok je bio tamo, mentor mu je bio nobelovac etolog Nikolaas Tinbergen. Tinbergen je bio pionir u istraživanju ponašanja životinja, osobito u područjima instinkta, učenja i izbora. Dawkinsovo istraživanje u tom razdoblju temeljilo se na životinjskom donošenju odluka.

Od 1967. – 1969. bio je profesor zoologije na sveučilištu Berkeley u Kaliforniji. Dawkins se u to vrijeme žestoko angažirao u antiratnim prosvjedima zbog rata u Vijetnamu. 1970. vratio se na sveučilište  u Oxfordu na mjesto predavača. Imenovan je za profesora na katedri za javno razumijevanje znanosti, jer su nadređeni smatrali kako nitko bolje od Dawkinsa neće raditi taj posao. U tom razdoblju održao je nebrojeno veliki broj predavanja i debata u kojima se više nego dobro snalazio i polagano stjecao svjetski ugled. 1991. je na Kraljevskom institutu održao predavanje za djecu na temu odrastanje u svemiru. Radio je kao urednik nekoliko časopisa i djelovao je kao urednički savjetnik za izradu “Opće enciklopedije” i “Velike enciklopedije o evoluciji”. On je danas i viši urednik vijeća za slobodno istraživanje sekularnog humanizma, za koje još uvijek piše kolumne. Bio je član uredničkog odbora magazina Skeptik od njegovog osnutka.  2004. godine Balliol Coledge na Oxfordu, ustanovio je Dawkinsovu nagradu koja se dodjeljuje za izniman doprinos u istraživanjima ekologije i održavanja života čija dobrobit može biti ugrožena ljudskim aktivnostima. U rujnu 2008. umirovio se, najavivši da planira napisati knjigu za mlade u kojima će ih upozoriti na opasnost vjerovanja u anti – znanstvene bajke.

Evolucijska biologija

Vezano uz njegove znanstvene radove, Dawkins je najpoznatiji po svojoj popularizaciji gena kao glavnoj jedinici selekcije u evoluciji, a taj pogled najčešće je zastupljen u njegovi knjigama.  Dawkins je bio neprestano skeptičan prema neadaptivnim procesima u evoluciji i prema selekciji na razinama višima od gena. Posebno je skeptičan prema praktičnim mogućnostima ili važnosti grupne selekcije kao osnove za razumijevanje altruizma.  Ovakvo ponašanje čini se kao evolucijski paradoks jer pomaganje drugima košta resursa i smanjivanja vlastitih sposobnosti.  Prije njega, mnogi su to tumačili kao grupnu selekciju: pojedinci su radili ono što je najbolje za opstanak populacije ili vrste kao cjeline. Dawins je popularizirao ovu ideju u knjizi „Sebični gen“ te ju je temeljito razvio u svojim djelima.  U nizu kontroverzi oko mehanizama evolucije i njenoj interpretaciji  (Darwinijanski ratovi) jedna frakcija nosi ime po Dawkinsu, dok druga nosi ime prema američkom paleontologu Stephenu Gouldu.  Konkretno, Dawkins i Gould bili su ugledni komentatori u kontroverzi  oko socio – biologije i evolucijske psihologije, što je Dawkins generalno odobravao, a Gould kritizirao.  Tipičan primjer Dawkinsovog stajališta je oštar pregled knjige „Nije u našim genima“ – skupine autora. Dva moderna mislioca koja su često udružena sa Dawkinskom u njegovim stajalištima su Steven Pinker i Daniel Dennet. Dennet je poput njega promovirao gen kao centralni dio evolucije i branio je redukcionizam u biologiji.  Unatoč njihovim akademskim neslaganjima, Dawkins i Gould nisu imali neprijateljski osobni odnos. Dawkins je posvetio veliki dio svoga djela „Đavolji kapelan“ Gouldu koji je preminuo 2002. Dawkinsova knjiga „Najveća predstava na zemlji: dokaz evolucije“ poklopila se sa dvjestogodišnjicom Darwinovog rođenja.

Meme

Dawkins je skovao riječ „Meme“ (bihevioralni ekvivalent genima) kao način da potakne čitatelje na razmišljanje o tome kako Darwinovska načela mogu biti proširena izvan područja gena.  Popularizacija ovoga dovela je do stvaranja memetike , područja od kojega se Dawkins distancirao. Dawkinsov termin „meme“ odnosi se na bilo koji kulturni identitet koji se može promatrati kao replikator određene ideje ili kompleks ideja. Budući da se memi ne mogu savršeno kopirati  oni mogu postati rafinirani, kombinirani ili se na neki drugi način mijenjati i dopunjavati s drugim idejama, što rezultira pojavom novih mema, koji se mogu pokazati kao više ili manje učinkovitim replikatorima ideja/ponašanja od svojih prethodnika, čime se osigurava kulturološki okvir za hipotezu o evoluciji mema.

Iako je Dawkins samostalno stvorio termin meme, priznao je da je ovakvih ideja bilo i u prošlosti, samo sa drugačijim nazivima, te da ta ideja nije posve nova. John Laurent je sugerirao da ideja možda potiče iz rada malo poznatog njemačkog biologa Richarda Semona. 1904. godine objavljena je Semonova kniga „Die Mneme“ (Engl. The Mneme). U knjizi se raspravlja o kulturnom prijenosu iskustava, koji imaju paralele slične onim Dawkinsovima. Autor James Gleick opisuje Dawkinsov pojam memea kao njegov „najpoznatiji izum za pamćenje, daleko utjecajniji od sebičnih gena ili njegovog kasnijeg aktivizma protiv religioznosti.“

Kritika kreacionizma

Dawkins je istaknuti kritičar kreacionizma (vjerskog uvjerenja da su čovječanstvo, život i svemir stvoreni od strane božanskog stvorenja  bez utjecaja evolucije). Kritizirao je „Young Earth“ kreacioniste kao i njihovo mišljenje da je Zemlja stara svega nekoliko tisuća godina kao besmislenu  laž koja truje mozak, a njegova knjiga iz 1986. „Slijepi urar“ sadrži kontinuiranu kritiku argumenata inteligentnog dizajna. U knjizi, Dawkins raspravlja protiv analogije  urara koju je osmislio engleski teolog William Paley.  Dawkins zastupa stajalište da je prirodna selekcija dovoljna da objasni očitu funkcionalnost i ne – slučajnu složenost biološkog svijeta, a može se reći da djeluje kao „slijepi urar“, suprotno  Paleyevom „uraru“.

1986. Dawkins i biolog John Maynard Smith sudjelovali su u raspravi Oxford Uniona protiv A.E. Wilder Smitha (Kreacionista) i Edgara Andrewsa ( Predsjednika društva Biblijskog stvaranja). U cjelini, Dawkins je slijedio savjete svog kolege Stephena Jay-a  i odbijao sudjelovati u raspravama sa kreacionistima jer ono što oni traže je „kisik za ugled“ i tako da će im davanje tog „kisika“ omogućiti samo da umiješaju svoje prste u sve. On sugerira da kreacionistima ne smeta to što su potučeni u raspravama. Ono što je njima važno je  da im se daje priznanje gnjavljenjem javnim raspravama s njima. 2004. Dawkins je rekao američkom novinaru da pored svih stvari koje znanost danas ne može sa sigurnošću reći, evolucija spada u red onih koje sa sigurnošću možemo potvrditi kao činjenicu. Kada ga je novinar ispitivao o korištenju riječi teorija kada se govori o evoluciji, Dawkins je rekao „Evolucija se može promatrati. Može se promatrati dok se događa.“ Dodao je da „Ono što se prije događalo nismo vidjeli. Slično je kao sa slučajem detektiva i ubojstvom. Detektiv naravno nije vidio ubojstvo kako se odvijalo, ali ono što vidi je veliki trag. Mnoštvo tragova. Ogromne količine posrednih dokaza. To se sve može lijepo opisati u engleskom jeziku.“

Dawkins se žestoko usprotivio uključivanju inteligentnog dizajna u znanstvenom obrazovanju objašnjavajući da to nije znanstveni argument nego religijski. U medijima danas Dawkinsa nazivaju „Darwinovim rotvajlerom“, kao referencu na engleskog biologa Huxleya koji je nazivan „Darwinovim buldogom“ zbog svog zagovaranja Darwinovih evolucijskih ideja. Dawkins je veliki kritičar engleske udruge  „Istina u znanosti“ koja promiče učenje kreacionizma u državnim školama, a plan mu je kroz „Zakladu Richarda Dawkinsa za razum i znanost“ subvencioniranje škola sa dostavom knjiga, DVD-a i plamfleta koji se suprotstavljaju  radu gore navedene udruge, čije djelovanje je Dawkins nazvao obrazovnim skandalom.

Zagovaranje ateizma

Dawkins je gorljivi ateist, pristaša nekolicine ateističkih udruga, sekularnih i humanističkih organizacija.  Iako je bio član engleske crkve, u dobi od trinaest godina počeo je gubiti religioznost kako je upoznavao Darwinov rad. Otkriva kako ga je razumijevanje evolucije dovelo do ateizma. Smatra da je ideja o postojanju boga moguća samo kao jedna od znanstvenih hipoteza, kao i svaka druga ideja koja se treba proučiti. Postao je istaknuti kritičar religije, a svoje protivljenje religiji objasnio je sa dva razloga: „Religija je izvor sukoba i opravdanje za vjerovanje bez dokaza.“ Smatra vjeru  – kao uvjerenje u nešto bez ikakvog dokaza – kao jedno od najvećih svjetskih zala. Postao je prominentan u javnim raspravama koje se odnose na znanost i vjeru od objavljivanja svoje knjige „Iluzija o bogu“, 2006. Ta knjiga postala je međunarodni best seller. Njegov uspjeh mnogi vide kao pokazatelj promjena u suvremenoj kulturi, te je usko povezan sa usponom novog vala ateizma. Dawkins vidi obrazovanje kao glavni alat za osnaživanje pojedinca u suprotnosti sa vjerskim dogmama i indoktrinacijama.  Dao je podršku ideji za stvaranje škola za slobodno mišljenje, koji ne bi indoktrinirali djecu u ateizmu niti religiji, nego bi ih umjesto toga učili da budu kritični i otvoreni. On smatra da nazivi kao „katoličko dijete“ ili „muslimansko dijete“  treba smatrati socijalnim apsurdom, jednako kao naziv npr. „marksističko dijete“ jer je uvjeren kako djeca ne bi trebala i ne smiju biti klasificirana na temelju roditeljskih uvjerenja, bilo religijskih ili ideoloških.

Dawkinsov zagovor ateizma je bio kontroverzan u nekoliko navrata. Pisac Christopher Hitchens je branio Dawkinsove stavove prema religiji, dok su ga nobelovci Harold Kroto i James Watson, kao i psiholog Steven Pinker nagradili obilnim pohvalama na račun knjige „Iluzija o bogu“. Nasuprot tome, književni kritičar Terry Eagleton, teolog Alister McGrath, filozof znanosti MIchael Ruse, optužili su Dawkinsa da ne poznaje dovoljno teologiju, te da je u nemogućnosti inteligentno sudjelovati u takvim raspravama, dok znanstvenici Martin Rees i Peter Higgs smatraju Dawkinsovo suprotstavljanje religiji beskorisnim. Higgs ide toliko daleko da ga naziva fundamentalistom.  U odgovoru svojim kritičarima Dawkins kaže da teolozi nisu uspješniji od znanstvenika u rješavanju dubokih kozmoloških pitanja te da on nije nikakav fundamentalist, nego je spreman promijeniti svoje mišljenje ukoliko mu netko predstavi bolje dokaze da bog postoji.

2006. Dawkins je osnovao zakladu za razum i znanost, koja je neprofitna organizacija. Iako dobro funkcionira, zaklada je još uvijek u razvojnoj fazi. Zaklada planira financiranje projekata za istraživanje u psihologiji religije i vjerovanja, financiranje znanstvenih obrazovnih programa i materijala, kao i pomaganje organizacija koje su svjetovne i obrazovne prirode. Zaklada također nudi humanističke, racionalističke i znanstvene materijale na svojoj web stranici. Dawkins je rekao da je „trend teokratskog razmišljanja u SAD-u opasnost ne samo za Ameriku nego i za cijeli svijet“.

Ostala polja djelovanja

U svojoj ulozi profesora za javno razumijevanje znanosti, Dawkins je kritizirao pseudoznanost i alternativnu medicinu. Za posthumno objavljenu knjigu Johana Diamnoda „Zmijsko ulje“ u kojoj razotkriva prljave trikove alternativne medicine, Dawkins je napisao predgovor, u kojemu konstatira da je alternativna medicina opasna, makar i samo zbog toga što daje lažna obećanja i ljude odvraća od standardnih metoda liječenja čime im se dodatno ugrožava život. Zaključuje kako ne postoji alternativna medicina, da postoje samo lijekovi koji djeluju i lijekovi koji ne djeluju. Dawkins je izrazio zabrinutost zbog naglog rasta ljudske populacije i strah od prenapučenosti zemlje. U knjizi „Sebični gen“, uzeo je za primjer stanovništvo Latinske Amerike, u vrijeme kada je knjiga napisana, bio udvostručen nakon četrdeset godina. On je kritičan prema stavovima katoličke crkve o planiranju obitelji i kontroli rađanja, navodeći da crkveni poglavari koji zabranjuju kontracepciju, a izražavaju preferenciju za prirodnim metodama kontrole populacije, dobivaju kao odgovor samo sve veći broj ljudi koji umiru od gladi i spolno prenosivih bolesti.

Redovno komentira i piše kolumne u novinama, web stranicama i blogovima, o suvremenim političkim pitanjima. Njegovi stavovi bili su protivni invaziji na Irak, britanskim nuklearnim istraživanjima, akcijama američkog predsjednika Georgea W. Busha. Nekoliko takvih članaka bilo je uključeno u njegovu knjigu „Đavolji kapelan“, antologiju napisa o politici, vjeri, znanosti i ostalim temama. On je također pristaša republikanske kampanje koja bi zamijenila britanski monarhijski sustav sa legalno i demokratski izabranim predsjednikom.

U dokumentarcu iz 2007. „Neprijatelji razuma“, Dawkins  govori o onome što on smatra opasnim, napuštanjem kritičkog mišljenja i argumentacije koja se temelji na znanstvenim dokazima. On izričito navodi  astrologiju, spiritizam, alternativne religije i religije općenito, alternativnu medicinu i homeopatiju kao moderne izvore opasnosti.  Raspravlja i o tome kako Internet može koristiti kao sredstvo širenja vjerske mržnje, stvaranje teorija zavjere sa slabim naglaskom na rasuđivanje bazirano na dokazima.

Nastavljajući dugogodišnju suradnju sa Channelom -4, Dawkins je sudjelovao u pet  dijelova dokumentarne serije „Britanski geniji“, zajedno sa kolegama znanstvenicima Stephenom Hawkingom, Jamesom Dysonom, Paulom Nursom i Jim al Khalilom. Serija se fokusirala na velika britanska znanstvena postignuća kroz povijest.

Nagrade i priznanja

Dawkins je na sveučilištu Oxford dobio počasnu titulu doktora znanosti. Posjeduje počasne doktorate na sveučilištima u Huddersfieldu, Westminsteru, Durhamu, Antwerpenu, Hull-u, Aberdeenu, Oslu, sveučilište Vrije Brussel, Valenciji, St. Andrews i Australskog nacionalnog sveučilišta. Jedan je od pokrovitelja znanstvenog društva na sveučilištu u Oxfordu.

1987. dobio je nagradu Kraljevskog društva za književnost i književnu nagradu Los Angeles Timesa za knjigu „Slijepi urar“.  Iste godine dobio je nagradu za najbolji televizijski dokumentarni program za rad na BBC-evoj emisiji u epizodi pod nazivom „Slijepi urar“. Njegove druge nagrade uključuju: Srebrnu medalju Zoološkog društva u Londonu, nagrada Finlay za inovacije, nagrada Michael Faraday, peti međunarodni Cosmos prize, nagrada Kistler, medalja predsjedništva Republike Italije, dva puta nagrada „Car nema odjeću“ – za rad na oslobađanju od vjerskih zaklada, medalja Kraljevskog filozofskog društva u Glasgowu i Nürnberšku nagradu za znanost u javnom interesu. 2007. bio je na popisu magazina Time kao jedan od 100 najutjecajnijih ljudi u svijetu. Daily Telegraph ga je postavio na dvadeseto mjesto na popisu 100 najvećih živućih genija. Od 2003. Međunarodna udruga ateista  uvela je dodjelu nagrade za izvanredne ateiste čiji rad je najviše utjecao na podizanje javne svijesti o ateizmu u toj godini, a ta nagrada poznata je pod nazivom „Nagrada Richard Dawkins“, u čast njegovim naporima.  2012. Ihtiolozi iz Šri Lanke počastili su Dawkisa stvaranjem imena novog roda pod nazivom Dawkinsia (vrste ovog roda prije su se nazivale rodom Puntius).

Objašnjavajući dodjelu ovoga imena, voditelj istraživanja Rohan Pethiyagoda je rekao: „Richard Dawkins je kroz svoje pisanje pomogao nama svima da shvatimo da je svemir daleko ljepši i da izaziva toliko strahopoštovanje nego što je bilo koja religija mogla zamisliti. Nadamo se da će „dawkinsia“  služiti kao podsjetnik elegancije i jednostavnosti evolucije, jedinog racionalnog objašnjenja za nezamislive raznolikosti na Zemlji.“

2013. u anketi magazina Prospect , Dawkins je proglašen vodećim svjetskim misliocem među 65 imena, uglavnom odabranih od strane znanstvenika u Americi i Velikoj Britaniji.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s