Demoni ili znanost?

Posted on Updated on

izvori: American scientific, Science daily, Live Science, Psychology today

Jeste li se ikada našli u situaciji kratke paralize nakon što zaspite ili nakon što se probudite? To je fenomen koji se naziva paralizom spavanja, te je jako često popraćen  veoma realnim i živim osjetilnim  ili perceptivnim doživljajima, koji mogu uključivati složene i uznemirujuće halucinacije i intenzivan strah. Psiholog Christopher French sa Goldsmiths Collegea u Londonu objašnjava: Napadi demona, posjeti duhova i otmice vanzemaljaca: neki ljudi sigurni su da su iskusili ovakve paranormalne događaje. Zapravo su mnoge od tih žrtava vjerojatno imale epizodu paralize spavanja.

Za neke ljude paraliza spavanja je pojava koja se dogodi jednom u životu, za neke pak može biti čest ili čak svakodnevni fenomen.

Probudite se iznenada noću. Pokušavate ustati ali ne možete, jer imate osjećaj da vas nekakve nevidljive ruke pritišću uz krevet. Osjećate pritisak na prsima, gušenje u grlu. Pokušavate vikati, ali glas ne izlazi iz vas. Ne možete se pomaknuti niti govoriti. Primjećujete sjenovitu siluetu u podnožju kreveta , čujete stalno lupkanje kao da netko hoda po stepenicama ili etaži iznad vas. Vaš strah raste, a onda onako kako je došao, pritisak na prsima, prisutnost u sobi – nestaje u ništavilu. Sada možete ustati, možete govoriti i možete pokušati naći objašnjenje za ono što vam se upravo dogodilo. Nije to ništa neobično, niti nadnaravno – imali ste epizodu paralize spavanja.

Normalno je kada spavate, da vam je tijelo paralizirano. To je pozitivna pojava, jer time nas tijelo sprječava da fizički proživljavamo svoje snove. U slučajevima paralize spavanja događa se nešto drugačiji proces –  normalni ciklusi sna nisu sinkronizirani: um je budan, ali je tijelo još uvijek u fazi sna. Svjesni smo svoje okoline, ali ne možemo se kretati. U tim fazama jako su česte snažne halucinacije. Najčešće, te halucinacije uključuju prisutnost neke druge osobe (najčešće sjene), osjeća se vanjski pritisak na prsa, čuju se zvukovi kucanja, gledanje svoga tijela iz neke druge perspektive, osjećaj vibriranja ili intenzivnih trnaca po tijelu.  Epizoda paralize spavanja može sadržati jednu ili više ovih halucinacija. Do 60%  odraslih je u nekom trenutku svoga života iskusilo paralizu spavanja, a češća je među određenim skupinama ljudi. Na primjer, veće stope su među studentskom populacijom (30%) što je lako objašnjivo studentskim poremećajima spavanja, na što bez sumnje utječe učenje do kasnih noćnih sati i velika razina stresa. Paraliza sna se javlja kao posljedica poremećaja spavanja. Koliko god česta bila i koliko god zastrašujuća bila – paraliza sna ima svoje znanstveno objašnjenje. Iskustvo može biti poprilično zastrašujuće, posebno ako osoba ne razumije što joj se događa.

Usprkos znanosti, postoje još uvijek ljudi koji će ovoj pojavi pridavati nadnaravna objašnjenja.  Prema njima tupi kuckajući zvukovi  mogu biti zvukovi strojeva ili penjanja uz stepenice, hodanja na nekoj drugoj lokaciji stana/kuće, kucanja na vrata. Osjećaj ili viđenje prisutnosti nekoga  i osjećaj gušenja/ pritiska na prsima pripisuju se duhovima, demonima ili strancima koji se naginju nad osobu ili sjede na njoj. Objašnjenje ovog fenomena uvelike ovisi o kulturalnoj pripadnosti osobe kojoj se događa. U Japanu to je napad kanashibarija. U Newfoundlandu  tumače ga kao napad stare babe vračare, u zapadnoj Indiji kao napad duha poznatog kao Kokma. Kršćani će tvrditi da je to napad Sotone ili nekog njegovog demona, Muslimani će tvrditi da su to džini. Internetskim pretraživanjem ove teme možete naići na stotine članaka koji tvrde kako znanstvenici nisu u stanju objasniti ovaj fenomen i da je to isključivo djelovanje neke nadnaravne sile. Ono što je apsurdno je da različite kulture različito tumače ovo, a znanost ima samo jedno objašnjenje.   Postoji i jako čudan način objašnjavanja paralize sna, specifičan za Amerikance, a to je izvanzemaljska otmica.  Razmišljajući o simptomima: osjećaja vrebanja nepoznatih bića, osjećaj lebdjenja, osjećaj vibriranja, obamrlosti ili plutanja i osjećaj straha,  jednako kako se simptomi pojave tako i nestanu, a osoba ostane sama u krevetu razmišljajući što se upravo dogodilo  – ne čudi da sve zvuči poput scena iz horor filma. Stoga je relativno uobičajeno da ljudi ovo objašnjavaju čudnovatim ospjednućima, anđeoskim ili božanskim ukazanjima,  neki se brinu oko neuroloških oboljenja, a neki pripisuju sve izvanzemaljskoj otmici.

Potrebno je reći da postoje dvije posljedice paralize sna: (1) neposredna iskustva simptoma i (2) potencijalno dugoročne promjene u vjerovanjima o svijetu koji proizlaze iz interpretacije ovog događaja. Razumijevanje paralize sna i njezinih simptoma i saznanje da one nemaju nikakvu nadnaravnu konotaciju (dobru ili zlu)  može vam pomoći u tome da vam u slučaju pojave paralize sna to ne bude događaj koji će vam obilježiti život.

Dakle, objašnjenje je jednostavno. Paraliza sna nastaje kada mozak i tijelo nisu na istoj razini kada je u pitanju spavanje. Tijekom REM faze spavanja snovi su česti, a tijelo i mišići su opušteni do točke paralize upravo da bi spriječili ljude da fizički prožive svoje snove (i time si nanesu ozljede tokom sna).  Znanstvenici su otkrili da su dvije kemikalije u mozgu  odgovorne za paralizu tijela, glicin i GABA.

Chayne i Penycook, psiholozi da instituta Waterloo u Kanadi svoja istraživanja su objavili u službenom časopisu Američke udruge psihologa.  Otkrili su da osjetilna iskustva tijekom paralize spavanja mogu utjecati na kasnije psihičke probleme. Osjećaj prijetnje i napada – kao što je osjećaj prisutnosti u sobi, pritisak na ( u) prsima, poteškoće sa disanjem, osjećaj gušenja, osjećaj neposredne smrti – svi su povezani sa anksioznosti nakon epizoda paralize sna. Također, uključuju i vestibularno – motorička iskustva, uključujući i osjećaje padanja, lebdjenja ili nekakvog izvan tjelesnog iskustva. Njihov zaključak je  da osjetilna iskustva koja proizlaze iz epizoda paralize sna mogu pogoršati ljudski strah, stvarajući povratnu informaciju koja poboljšava sjećanja na neka neugodna iskustva od ranije.  Osjećaji nakon paralize spavanja uvelike ovise o nekoliko čimbenika od čega su najvažniji : osjetljivost na tjeskobu, kognitivna percepcija i nadnaravna vjerovanja.

Ljudi koji imaju nadnaravna vjerovanja bili su izloženi mnogo većim napadima anksioznosti, čak i teške depresije, nakon iskustva paralize sna. Oni koji su imali veću sklonost prema analitičkom promišljanju događaja koji ih je zadesio iskusili su jako niske epizode tjeskobnosti i uznemirenosti.

Njihovo istraživanje pokazalo je da situacijski i individualni faktori značajno doprinose razini stresa nakon epizoda paralize sna. Ovi rezultati su važni, kažu istraživači, jer pokazuju koliko nerazumijevanje može drastično promijeniti doživljajno iskustvo, povećati razinu stresa i straha koji iz njega proizlazi.  Neki sudionici testa koji su se podvrgnuli psihologijskoj pomoći, tvrde kako su nakon posjeta kliničarima njihove epizode paralize spavanja u potpunosti nestale, a kada bi se ponovno dogodile nisu bile ni prilično stresne i strašne kao ranije.

Devil
Devil (Photo credit: elycefeliz)
Oglasi

3 thoughts on “Demoni ili znanost?

    Tri put za redom sam se budila… – Iz dnevnika M said:
    Svibanj 30, 2017 u 8:02 pm

    […] Demoni ili znanost? […]

    Anonimno said:
    Svibanj 7, 2017 u 9:22 am

    Iskustvo moje paralize sna . Opis:spavam sama u krevetu ,znojim se, počinjem teško disati,osjećam pritisak na prsima i to jaki ( cijelo vrijeme su mi zatvorene oči )osjećaj kao da netko pritiska i steže kosti prema dolje ,srcu.Izgleda ko noćna mora, ali osjećam jasno pritisak ,bol sve jače. Otvaram oči ,ležim ravno na leđa, ruke ispružene uz tijelo i nemogu se micati i jedan metar sa desne strane kreveta vidim “demona” kako gleda u mene .Bio je sive boje ,stajao ju u čučanj više nagnut na krevet kraj mojih bedara.
    Bez odjeće onako krupan ,ruke mišičave grudi izrazito ,a glava velika ,u skladu sa tijelom, okrugla bez kose .Lice neznam kako bi točno opisala, jasno sam vidjela .Nema trepavice ,ni obrve ima sve šta i ljudi samo je to sve bilo više naglašeno izbočeno i sive boje cijeli. Žile su bile vidljive.Donji dio tijela nisam vidjela.Nisam se prestrašila nego sam zatvorila oči i nastavila spavat jer sam mislila da to je san .Čitajući malo o tome izgleda da je to ipak bilo stvarno .
    Iako je prošlo već 4 god od toga jasno se sjećam svega .Eto to je moje iskustvo.

    Anonimno said:
    Ožujak 14, 2017 u 10:27 am

    Sto se tice ovoga clanka o pojavi paralize sna mogu reci da sam je prozivio i da ne bih to zelio nikome.Ja mogu samo reci ao laik da sam bio zaprepasten,jer uistinu secovek jednostavnou pravom smislu bori za zivot.Ja imam i pitanje,a to je sto kadacovje normalno spava a bas nista ne sanja? U cemu je vaa?! Ne bojte se ima puno groznijih stvari od snova,s moje strane podrska …..

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s