Kada počinjemo stariti?

Posted on Updated on

izvor: Berk, L.

Jeste li se ikada zapitali kada počinje starenje tkiva i organa u ljudskom tijelu? Odgovor je u dvadesetim godinama kada tjelesne strukture dosegnu maksimalni kapacitet. Ovaj proces se naziva biološko starenje ili senecencija. Ovaj pad u funkcioniranju sustava i organa je univerzalan za našu vrstu  te je pod utjecajem naslijeđa (Cristofalo i sur., 1999). Biološko je starenje asinkrono, što znači da promjene variraju za različite dijelove tijela.

     Biološko starenje je pod utjecajem niza kontekstualnih činitelja, od kojih svaki može ubrzati ili usporiti pad vezan uz starenje. Ono je kombinirani rezultat mnoštva uzroka, od kojih neki djeluju na razini DNK, neki na razini stanica, a neki na razini tkiva, organa i cijelog organizma.

     Suvremena objašnjenja biološkog starenja na razini DNK i tjelesnih stanica dijele se na dvije vrste: (1) ona koja naglašavaju programirane učinke specifičnih gena i (2) ona koja naglašavaju kumulativne učinke slučajnih događaja. Tvrdi se kako postoje tzv. „geni starenja“ koji kontroliraju određene biološke promjene poput menopauze, propadanja tjelesnih stanica i dobivanja sijedih vlasi. Najjači dokaz za ovo su istraživanja koja pokazuju kako ljudske stanice kojima se u laboratoriju dopušta da se dijele, imaju životni vijek od 50 godina (+/- 10 godina). Telomera, posebna vrste DNK koja je smještena na krajevima kromosoma, sa svakim se udvostručavanjem skraćuje dok je na kraju ne ostane toliko malo da se stanice više uopće ne dijele. Kada se genetičkim inženjeringom u laboratoriju pojača aktivnost telomera, to u nekom stupnju može produljiti životni vijek ljudskih stanica (Karlseder, Smogorzewska i de Lange, 2002). Još jedan uzrok starenja povezan s DNK je otpuštanje slobodnih radikala. To su reaktivne kemikalije koje se pojavljuju prirodno u prisutnosti kisika. Kada se unutar stanice raspadne molekula kisika, ta reakcija odstrani elektron i tako nastane slobodni radikal. Tražeći u svojoj okolini zamjenu za elektron, radikal uništava stanični materijal. Premda naše tijelo proizvodi supstance koje neutraliziraju slobodne radikale, šteta se ipak događa jer se efekti s vremenom kumuliraju. Hrana bogata vitaminom Ci E i beta karotenom sprečava oštećenja od slobodnih radikala.

     Starenje na razini organa i tkiva se događa na način da proteinska vlakna koja čine tjelesno vezivno tkivo s vremenom stvaraju spone jedne s drugima. Tada tkivo postaje manje elastično i to dovodi do negativnih ishoda. Neki od njih su gubitak elastičnosti kože, zamagljivanje očnih leća, začepljivanje arterija i oštećenje bubrega. Ovo povezivanje se može reducirati redovitom tjelovježbom te prehranom koja je bogata vitaminima i siromašna mastima (Schneider, 1992). Često se dogodi i postupno zatajivanje endokrinog sustava koji je odgovoran za proizvodnju i regulaciju hormona. Jedan primjer je smanjenje razine estrogena kod žena. To naposljetku rezultira menopauzom. Postupno smanjenje hormona rasta (GH) je povezano s gubitkom mišićne i koštane mase, porastom masnog tkiva te stanjivanjem kože i opadanjem u funkcioniranju kardiovaskularnog sustava. Hormonska terapija može usporiti pojavu simptoma, no ona ima ozbiljne nuspojave koje uključuju i visoki rizik od karcinoma (Johannsson, Sevensson i Bengtsson, 2002; Sonntag i sur., 2000). Mnogim aspektima starenja doprinosi slabljenje imunološkog sustava. Iako izgleda kako je smanjeno funkcioniranje imunološkog sustava genski programirano i drugi procesi starenja mogu ga oslabiti (npr. slabljenje endokrinog sustava) (Malaguarnera i sur. 2001).

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s