Popularna psihologija – pričanje bajki

Slika Posted on Updated on

Portrait of Sigmund Freud
Portrait of Sigmund Freud (Photo credit: Wikipedia)

Ljudska bića su sklona pojednostavljivanju događaja i pojava oko sebe. Thales je mislio da je sve načinjeno od vode, Aristotel je mislio da je jedini cilj  ljudskog djelovanja postići sreću, Freud je mislio da je jedini cilj  ljudskog djelovanja izbjeći tjeskobu, kao što i mnogi vjerski tekstovi pokušavaju objasniti porijeklo svemira i života na Zemlji u nekoliko strofa ili rečenica.

Svi ovi ljudi ili skupine njih, previdjeli su jednu „sitnicu“, ljudska bića kao i svijet koji nastanjuju su komplicirani, previše komplicirani, barem toliko da bi se mogli sažeti u nekoliko rečenica kao što su gore navedeni pokušavali.

Mi pojednostavljujemo jer smo biološki programirani da se oslanjamo na putovanja, priče, pripovijetke i mitove koji  pokušavaju objasniti  naš postanak i funkcioniranje. Naša spoznaja svega toga lako postaje zavedena pričama o dobru i zlu, a takve postoje već stotinama  godina. StrategyOne je proveo anketu među  Amerikancima u 2009.godini, a cilj je bio otkriti što oni smatraju najboljom metaforom za opisivanje svog života. 51% ispitanika odabralo je odgovor „Putovanje“, 11% njih je odabralo „Bitka“, a 8% za najbolju metaforu odabralo je „Roman“.  Jedan od autora nakon toga je rekao „Imamo ograničenu sposobnost sagledavanja činjenica bez uplitanja nekakvih objašnjenja koja apsolutno nemaju nikakvu vezu sa stvarnosti. Tražimo veze između događaja čak i kada one ne postoje, niti su nužne da bi se nešto dogodilo.“

Ova spoznajna tendencija u nekim je situacijama dobra, to nam donekle pomaže shvatiti i „organizirati“ svijet. Nusprodukt je, međutim, naivna predodžba o svijetu sa  namjerom da se sve pojednostavni. Gotovo je nemoguće ne razmišljati o životu kao putovanju u kojemu je čovjek putnik, svrha je odredište, učitelji, roditelji, prijatelji su vodiči, rođenje je početak, a smrt kraj puta. U različitim jezicima jednako se opisuju ljudi u nekim trenutcima svoga života, na primjer, kao „izgubljeni“, „u potrazi za sobom“, „na raskrižju“, susrećemo „uspone i padove“ da bismo „našli svoj put“.

Ipak ovakve stvari nisu baš one koje lako opraštamo kada je u pitanju razumijevanje ljudskoga mozga. Ekonomist Tyler Cowen dao je jednu od najboljih kritika na knjige popularne psihologije. „Većina knjiga popularne psihologije govori o načinima na koje smo sj***ni. Postoji mnogo načina, ali ono što je meni najzanimljivije je kako u niti jednoj od tih knjiga nije naveden jedan centralni i najvažniji razlog zbog kojeg smo sj***ni. Za mene je to jednostavno, previše se priča i suviše smo lako zavedeni pričama. A zašto nam to ove knjige ne kažu? To je zato što su i one samo priča. Što više  ovakvih knjiga čitate, učite o nekim svojim predrasudama, ali kao protudjelovanje toga – svoje druge predrasude činite znatno gorima, kao na primjer da svi imaju pravo glumiti psihologe ili još gore, da se doista razumijemo u ljudski um. I samo čitanje tih knjiga dio je vaše kognitivne pristranosti.“

On je u pravu. Najgore od svega je što čitatelji podnaslove ovakvih knjiga ili tekstova na različitim Internet portalima, ponavljaju kao najvažnije zakone i nose ih sa sobom kao talismane. Priče o tome „kako preboljeti bivšeg/bivšu“, „što crte lica govore o osobinama“, „kako ga/nju natjerati da se zaljubi u vas“ su slatkorječive, zavodljive priče koje ne donose dobro nikome, nego su štivo znanstvene fantastike. Posljedica ovoga je doslovno zaglupljivanje ljudi jer misle da čitanjem ovoga obogaćuju znanje o psihologiji. To je  najveća pogreška koju mogu pomisliti ili izjaviti.

Ljudski um jeste kaos, ali ne onakav kakvim ga opisuju popularni mediji. Današnja psihologija i neuro-znanost općenito, još su uvijek mlade grane koje su jako uporne u svojim nastojanjima da otkriju što više o najmističnijem ljudskom organu – mozgu. Stručnjaci i ljubitelji razumiju u čemu je razlika, ali naslovi po internetu i televiziji  sugeriraju da većina ipak ne razumije. Takvi još uvijek pokušavaju ljudsko ponašanje svesti na nekoliko rečenica ili pravila koja ne mogu vrijediti za svakoga, ako logički razmislimo.

Oglasi

One thought on “Popularna psihologija – pričanje bajki

    Netko Nitko said:
    Srpanj 17, 2013 u 10:17 pm

    Svi su glupi, meni je ovo ok. Bravo. Samo jedna zamjerka, nemojte se čak ni ustručavati napisati punu riječ SJEBAN. Pozdrav! 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s